institucije da ovaj lokalitet zauzme značajno mesto - koje mu i pripada zapis o gradacu spominje se u doba vladanja Ugarskog kralja Andrije kad se Gradac utvrđuje jer se sprema strašna najezda tatara - Mongola. Zadnji zapis spominju gospodare

se prvi puta spominje 1094., utemeljenjem Biskupije. Godine 1242. Zagreb (tada Gradec) Zlatnom bulom hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV postaje slobodni kraljevski grad. U pisanim dokumentima prvi puta se spominje kao glavni grad Hrvatske

najjači i najbogatiji. Ivan III. bio je graditelj Klenovnika, hrvatski ban (1640. - 1646.), jedini Hrvat izabran za ugarskog palatina (1646. - 1648.), istaknuti vojskovođa i vitez Zlatne ostruge. Filozofiju je završio u Grazu, a pravo u

lijepog Kvarnerskog primorja u autoklubove datira puno ranije. Većina Riječana vozača bili su članovi Kraljevskog ugarskog autokluba sa sjedištem u Budimpešti, osnovanog 1900. godine. 16. svibnja 1906. g. Hrvati dobivaju svoj Prvi hrvatski

.« Jurišić međutim nije predavao tvrđavu sultanu već se obvezao samo da će priznati suverenitet sultanova vazala i ugarskog kralja Zapolje, »i poklonjena mu je i zastava i ostavljen je na svome mjestu«. Izgubivši dragocjeno vrijeme u opsadi

, borbenih scena zaista neće nedostajati. Već u prvim epizodama prikazat će se bitka na Mohačkom polju protiv ugarskog kralja Ludovika, koja se punih sedam dana snimala u pokrajini Edirne, a u čije je stvaranje bilo utrošeno pola milijuna

oko 1230. godine jer od 1235. dodine postoji statut opčine Rogoznice. U knjigama piše da su kao nagradu zemlju dobili od Ugarskog kralja Bele IV. Žitelji Lokve su se u starim vremenima bavili stočarstvom, ribarstvom, poljoprivredom, a posebno

Stubica. No, pojedini lokaliteti na oroslavskom području spominju se već početkom 13. st. (1209.) u poznatoj ispravi ugarskog kralja Andrije II. Tako npr. predium iuxta Crapina nomine Cherniz (područje uz Krapinu imenom Črnec), koji se nalazi

doba u kojem su živjeli: sv. Jurja, sv. Teodora, sv. Dimitrija, sv. Bazilija, sv. Flora i bl. Salomona - bivšega ugarskog kralja. Sjeverna strana katedrale gleda na Pulski zaljev, ispred koje se do polovice 19. stoljeća nalazilo groblje.

Pejačević potječe iz Bugarske, te da 1690. godine doseljava u Slavoniju. Đuro Pejačević od cara Karla VI dobiva titulu ugarskog baruna. Pejačevići su već u prvoj polovici 18. stoljeća posjedovali vlastelinstvo u Rumi. Vlastelin Rumski i prvi

u drugo, npr. 1700, 1800. itd. Ugarska je 1896. g. izdala novokovanice starih izdanja, a u povodu tisućite obljetnice Ugarskog kraljevstva.

9 ugarskog i hrvatskog kralja (on je brat žene pokojnog Ludovika II) na temelju ranijih ugovora. Plemstvo Hrvatske je Ferdinanda

i Burgundije. Grb Ugarske, sasvim malen i neugledan, nalazi se u tekstu na rubu talira. Zbog takva prikazivanja ugarskog grba pobunilo se plemstvo u Ugarskom saboru, zahtijevajući da se taj talir povuče iz prometa i kuje novi, gdje će

u carskom grbu. Godine 1615. povlače se taliri iz prometa, a 1616. g. kuju se novi, koji su doveli do još žešće reakcije ugarskog plemstva. Naime, talir s godinom 1616. ostao je na reversu isti sa češkim, dalmatinskim, hrvatskim i slavonskim grbom

premješten na avers novca ali također u tekst, dakle njegov periferni dio. Vladar je morao udovoljiti zahtjevima ugarskog plemstva, i taj je talir povučen iz prometa i više se nije kovao. H. T. kovani su s oznakom kovnice K - B, dakle u Kremnici.