, nevjerodostojne, bahate i za pravo rijet, ništa drugo i nisam očekivao, a niti će tako skoro biti nešto bolje. Umišljamo si da znamo dobro što hoćemo, ali ispada da samo znamo što nećemo. Tako već desetljećima lamentiramo o tome da smo

smisao života tek kad prionemo uz prividnu apsurdnost Kristovih zahtjeva. umišljamo da nešto krhko i nestalno može pružiti sigurnost. Oni koji su se odvažili svjedoče nam da smo sigurni tek kad se

stalo do Tita ali im je stalo do slabljenja Hrvatske. Naša inicijativa je u javnosti sigurno ostavila nekog traga, no ne umišljamo si da ćemo u lipnju imati Kazališni trg. Tita će pomesti pravi trenutak, onaj u kojem će se političke konstelacije

et impera da neće uspjeti. umišljamo svaki dan kao najgori trenutak za naš narod, a bojim se da može biti puno gore, ako se bude samo promatralo sa strane.

Dakle, ništa, ništa bez Njega. Ali, ako želimo biti iskreni, onda uviđamo da mi u to zapravo slabo vjerujemo, jer umišljamo da možemo sami svojim silama duhovno napredovati. Kad bismo vjerovali da bez Boga ne možemo ništa, vapili bismo Njemu

osobito važan status. Činjenica je da svjetska javnost ne zna gotovo ništa o hrvatskoj književnosti, iako mi katkada umišljamo da je drukčije, što opet nikako ne znači da nemamo kvalitetnu književnost. Učinilo mi se u prvim kontaktima da pjesnici

trebalo bi uvijek imati na umu da smo mi samo prolazni, priroda je jedino ta koja je stalna i ona diktira sve oko nas.A mi si umišljamo da smo Bogovi... zato je ovaj naš život kao pjena, sad te ima, pa te nema.... Draga Leonora ovo je toliko iskreno napisano

o granici s Crnom Gorom koji je velika blamaža hrvatske diplomacije. I on, dakle, ne valja. Pa sad s BiH. Što to mi o sebi umišljamo ?

Rijetko su prisutne neke tako silne euforije da sve postane ružičasto. Crkva je izgrađena na krvi mučenika, zašto si mi umišljamo da nama treba biti bolje? Zašto stalno bježimo od stvarnosti tražeći idole kojima ćemo se klanjati, bježeći od

govora. umišljamo da smo jedini koji to zaslužujemo, ali nam gode riječi predsjednice Gradskog vijeća Olge Muratti, nakon sjednice, da

, ali u njemu je centar za bol i svu bol osjećamo u mozgu, a posebno onu koju ne osjeća organ (jer je npr. amputiran), već je umišljamo i zove se fantomska bol.

nisu dorasli nama umišljamo Sebe, pak, smatramo dobrima i pravednima, a ništa ne činimo da uklonimo izvore zla koje se događa u svijetu

osobe svojim marom doprinose zajedničkom dobru, Nije HNS stranka oslobođena od ovakvih kritičkih prigovora, ne umišljamo si. no vjerujemo da možemo u našoj sredini, u našem zavičaju započeti otklon od dosadašnje dominantne prakse u Velikoj

je loš, možda samo ponekad precijenjen. Mi u konačnici nismo mnogo više od životinja, samo smo onoliko više koliko si mi umišljamo i toliko koliko smo uspješniji kao vrsta, radi tog razuma. I dalje nam je životni put jedinke vrlo, vrlo sličan. Čak i ako