trenutak života živi u svijesti da niti jedan osjećaj, niti jedan korak nije bez Božje blizine. Svaki put kada srcem uronimo u prostore koje otvara vjera, otkrivamo snagu kojom Bog čovjeka oslobađa od njegovih tjeskoba, nesigurnosti,
spoj žica (tzv. hladni kraj) držimo na temperaturi 0 C (u stucanom ledu), a drugi kraj (vrući) zavežemo za termometar i uronimo u vodu kojoj polako povećavamo temperaturu držeći je u posudi na kuhalu. Kuhalo povremeno isključujemo kada
da zrak može naglo ekspandirati. Tada će se njegova temperatura sniziti ispod temperature vode u posudi (slika 9). Uronimo li brzo sisaljku u vodu, toplina će s vode prelaziti na zrak u sisaljci dok se temperature zraka i vode ne izjednače (
predaje toplinu okolini. uronimo u čašu s vodom kojoj je temperatura viša od temperature zraka u sisaljci (slika 11).
se za obavljanje rada. Zrak koji se nalazi u tikvici i sisaljci je sredstvo koje pretvara toplinu u mehanički rad. Uronimo li tikvicu u hladnu vodu, opažamo da se klip uvlači u cilindar sisaljke. Srednja sila koja vraća klip u početno stanje
modru galicu uz miješanje. Prestanemo je dodavati kada na dnu čaše ostane neotopljene modre galice. U takvu otopinu uronimo vunenu nit. Nakon nekoliko dana uočavamo promjene. Tijekom vremena voda je polako hlapila, a na obješenoj niti
kao izvor života. Sve druge naše moći razum, volja, osjećaji, iskustvo trebaju nam pomoći da snažnije i istinitije uronimo u molitvu. Molitva je stav koji trebamo imati prema Božjem Sinu Isusu i njegovim riječima kojima nas Otac čisti, hrani i
u nepoznato. Ništa ne možemo zadržati, ni za šta se vezati. Ali, opet, ništa za nas i nije stvarno ako u tom trenutku ne uronimo u događaj svim svojim bićem i živimo kao da će trajati zauvek. Kada putujemo - želimo što više slobode i nereda, kada
osmijeh Oko razigrano... sretno U dubini njega.. strasna noć Ostavimo ljepotu nek buja u nama A mi smireni i blaženi uronimo u ovaj dan.. Pogledaj u moje oči očima ljubavi tvoje.. U njima čežnje još ima Ostavimo to za noć kad se plavi suton javi.. A
dan.. Pogledaj u moje oči očima ljubavi tvoje.. U njima čežnje još ima Ostavimo to za noć kad se plavi suton javi.. A sada uronimo u još jedan dan U mekom jutru Ogrnutom rosom Obasjanom Suncem Isprepleteno snagom Nakon ispijene jutarnje kave Ogrni
arhive, 2011.) uronimo , odlutamo.. ponese nas vrijeme, trenutak.. zadrhte sjećanja, orose se uspomene.. i bude kako bude.. sretna sam što
i struktura. Uronimo u taj svijet sa prijelaza iz 19. u 20. stoljeće koji međutim i danas djeluje fascinirajuće. To su oblici iz prirode koje u
mjerenja njegova položaja promijenio upravo položaj koji je mjeren. Ta se pojava pokazuje i u svakodnevnom životu. Uronimo li termometar u kupku kako bismo joj odredili temperaturu, sam će termometar apsorbirati nešto topline i sniziti
briga oko tog što je onome koga volimo - u glavi.. ja nekako vjerujem da kad bi postojao lakmus-ljubomorko papir, pa ga uronimo u glavu onog kojeg volimo (natašte, pa pustite 2 minute) da bi oni skloni patnji od ljubomore počeli sumnjati u
nadrealno. Tijela ljudi koji nose krila i krila koja nestaju te se ponovno pojavljuju, poezija koja automatski vuče da uronimo u suptilno značenje u kojemu granice bivanja nisu ograničene na materijalno. Umjetnik živi onkraj zacrtanih