mjesto Bosiljevo. Vozeći se iz Bosiljeva možemo vidjeti sačuvanu seosku arhitekturu drvenih kuća do kojih se uspinjemo i od kojih se spuštamo vozeći se zelenim oazama. Nakon susreta s rijekom Dobrom i vožnjom kroz Jarče polje, pa podno

Iv 1, 38 - 39). uspinjemo u pravcu Svetonedeljskom Brega desetak metara, nakon čega opet skrećemo desno na šumski puteljak

družinu nitko ne obraća pozornost, naviknuli su ovdje na planinare i odjeke njihovih gojzi što prema Mosoru hitaju. Uspinjemo se preko Volujka, da u Zagrađe zađemo. Teški su ovi prvi koraci. Odjeća se svlači, pa opet oblači. Dah se hvata,

Mosoraša i "Lugarnice ". Gotovo puno stoljeće duga. uspinjemo prema Ljubljanu, pa preko livada i dolčića prema Domu koračamo. Putem i pjesma krene. Sad nam se otvaraju novi pogledi,

. Danas Velebit posjećuju samo planinari. I odjek naših gojzerica odzvanja velebitskim kamenom, dok se lagano uspinjemo prema Vaganskom vrhu (1757 m).

vrh Velebita u tišini, koju remete sad tek povremeni udari vjetra, očekuje naš dolazak. Uspinjemo se, silazimo, pa nakratko po ravnome, da bi opet krenuli uzbrdo. I tako sve do prijevoja gdje izlazi staza s Vlaškog

turistička prijestolnica ovog dijela Jadrana. uspinjemo prema naizgled nesavladivim biokovskim liticama i istaknutom stošcu Vošca točno iznad naših glava.

oholosti, s kojom buduci da smo se uvjerili kako znamo mnogo i buduci da nam se svidjaju nase zamisli, stalno se uspinjemo kako bismo ih utisnuli u duse drugih te izigravali ucitelje nad njima, kao da bi trebali nesto od nas nauciti. "

kriza. Bogoiskatelj ne moze zivjeti bez hostije i vina s nebeskih visina. uspinjemo ljestvama suza u samoci. Ocaju se nikada ne smijemo predati.

. Krećemo od križovljanske župne crkve ulicom Miroslava Krleže i Šenoinom te dolazimo do Vinogradske kojom se uspinjemo prema susjednoj župi Sveta Barbara Natkrižovljan. Oko devet sati već smo kod kapelice Svetog Marka Križevčanina koju

Prutaša izgleda poput snopa prutova, pa je sasvim razumljivo iz kojih je razloga dobio svoje ime. uspinjemo prema Sedlu iz daljine nama prijete gromovi nad Sinjajevinom, ali ipak nastavljamo put jer na zapadu nebo izgleda

u ruci čuva svoje stado ovaca, jer nam je pogled s markacije odvratio natpis "Prodajem sir i skorup na obližnjem katunu. Uspinjemo se vrlo strmom padinom stiješnjenom između Prutaša i obližnje Grude, a eho koji se stvara u liticama Prutaša svako

možemo vidjeti s ovog sedla, ali to ne umanjuje ljepotu prizora. uspinjemo uz stijenu koju je potrebno savladati i uz pomoć ruku. Marijani je dovoljno za danas, dostigla je svoj visinski rekord,

i uređenoj stazi, koja vijuga kroz razrijeđenu bukovu šumu u neprekidnom laganom usponu. uspinjemo izlazimo iz bukove šume, staza nastavlja kroz kameniti dio puta i niskog raslinja, na tom dijelu staze otvara nam se

god idemo neprekidno susrećemo vodu, izvore i male potočiće. Ako vodu ne vidiš čuješ je. Napuštamo ravni dio i ponovo se uspinjemo strmijem dijelu staze, te ponovo dolazimo na još jednu zaravan više kamenita nego travnata ispod samog vrha.