. Koju boju uzeti u pojedine dane, službeno je odredio papa Inocent III. na početku 13. stoljeća. vazmenom vremenu, na Gospodnje i Marijine dane i spomendane svetaca koji nisu mučenici;

jedinstven kruh i ispijajući jedinstvenu čašu dionici euharistije postaju živim prinosom, izjednačeni s Kristom, vazmenom žrtvom. Crkva, slaveći euharistiju, i hraneći se Kristovim tijelom i krvlju, postaje jedno s onim koji je za nas postao

preko Marijina majčinstva, Bogojavljenja, krštenja Isusova, ženidbe u Kani do prikazanja u hramu, upravo slično vazmenom vremenu, koje tvori jedinstvo od pedeset dana, sve do Duhova. Božje očitovanje u tijelu je događaj koji je objavio

i našeg prijelaza kroz smrt ljubav treba da bude naša najistinitija i posljednja riječ. Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu prijelazu kroz smrt u život.

bolesničkog pomazanja za vrijeme euharistijskog slavlja jer se time ističe da se bolesnik pridružuje Kristovu vazmenom otajstvu (otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća) koje se spominje i postaje prisutno osobito u euharistiji.

odraslih muškaraca okupljenih u bratovštinu svetog Jakova oprao je noge. Vazmenom trodnevlju vjernici nalaze na poseban način pred Tajnom vjere: "Pred Bogom koji nam se objavio, koji je došao k nama u

vjernike u znak obnove krsnih obećanja koja su dali Bogu osobno ili njihovi roditelji i kumovi. Vazmenom bdijenju vrhunac je Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što smo ga doživjeli prisutnog u simbolu uskrsne svijeće,

3,8 /, crpljeno s izvora kršćanske i karmelske duhovnosti. vazmenom otajstvu / SC 61 /, hrani karmelićanina u svijetu u njegovom svagdašnjem nastojanju u nasljedovanju raspetog i

. Bez svjetla vjere, cio svemir ostaje zatvoren u grobu bez budućnosti i nade. Korizma nalazi svoje ispunjenje u Vazmenom trodnevlju, osobito u velikom bdjenju u svetoj noći: obnovom krsnih obećanja ponovno potvrđujemo da je Krist

vikarom mons. Josipom Šantićem i kancelarom don Anđelkom Kaćunkom ter vikarom za pastoral fra Ivanom Nimcem na Vazmenom bdjenju, a u obredima su asistirala oba bogoslova vojne biskupije. Posebnost pak ovogodišnjih slavlja bilo je

slave proširenje starozavjetnog Saveza u novom Savezu na sve narode svijeta. Plod tog novog Saveza koji je sklopljen u vazmenom otajstvu rađanje je novozavjetnog Božjeg naroda koji se zove Crkva. Znak prepoznavanja novozavjetnog Božjeg naroda

tonova u koje uskrsno svjetlo teško probija. vazmenom iskustvu novoga života i pouzdanjem u ponovnu mogućnost ' ' uskrsnuća ' ' od naših svagdanjih nedostataka i mana.

sta glodjati vazmenom vremenu oko Krista Uskrslog kroz pjesmu kao dvostruku molitvu željeli posvjedočiti međusobno zajedništvo koje ih

Boga« (K. Rahner). Razumljivo je da naše božićno slavlje nema okus stradavanja Isusa Krista, kao što je to naglašeno u vazmenom krugu liturgijske godine. Božić nalikuje bezbrižnom djetinjstvu bez mučnih primisli. Međutim, spasonosno

slavljenje smrti, uskrsnuća i uzašašća Gospodinova. Kršćanin živi to otajstvo. Da bismo razradili i objasnili temu o vazmenom otajstvu, pođimo postupno.