iskoristio svoje privatne materijale: fotografije, videosnimke snimljene super osmicom , videodnevnik , poruke s telefonske sekretarice i ostale materijale koji su svjedočili o 19 godina njegova

i samopotrage, subjektivne meditacije i ispovijedi, autoportreti i obiteljski portreti , videodnevnici i zabilješke; skidala se i prašina s arhivskih vrpci na kojima je pohranjena osobna ,

to držati za sebe, nastavlja, ponovno se okrećući prema kameri. Upravo smo opisali epizodu videodnevnika što ga vodi Ruth, mlada Britanka. Ruthina izjava pred kamerom da mora šaptati ( i u okviru

što ga vodi Ruth, mlada Britanka. Ruthina izjava pred kamerom da mora šaptati ( i u okviru videodnevnika za koji vjeruje da bi na kraju vrlo lako mogao biti emitiran na državnoj televiziji ), budući da

o ovlašćivanju naše ispitanice da, tako reći, ispripovjedi svoju priču. Koji je položaj videodnevnika ? Trebamo li videodnevnike smatrati činjeničnima ili djelima fikcije? Snimljenim ili

da, tako reći, ispripovjedi svoju priču. Koji je položaj videodnevnika? Trebamo li videodnevnike smatrati činjeničnima ili djelima fikcije? Snimljenim ili konstruiranim stvarnostima ?

i određeno konstruiranje vlastitoga identiteta. Pitanja o položaju i korisnosti videodnevnika zanimaju me ponajprije zato što se trenutno nalazim u odsjeku za kritičku psihologiju, gdje

( kada su imale šesnaest ili dvadeset jednu godinu ) djevojke su zamoljene da snime vlastiti videodnevnik . Od trideset mladih žena, koje su isprva bile uključene u istraživanje, dvadeset tri djevojke

, u obliku deset trominutnih emisija okupljenih u seriju naslovljenu Cure, cure, cure. Ideja o videodnevnicima pojavila se prije svega kroz razmišljanje o nekom manje agresivnom načinu prikupljanja

da mogućnost vizualnog umjesto pisanog dnevnika nudi rješenje. U političkom smislu, projekt videodnevnika trebao je predstavljati intervenciju u dugu tradiciju društvenih znanosti koju je, s

, temeljeći se na vjerovanju u potencijalno subverzivnu narav i ovlastiteljski potencijal videodnevnika . To će, pretpostavljale smo, omogućiti donekle autentičnije ili manje posredovane prikaze

manje posredovane prikaze samoga sebe ( posredovane akademskim okom ). Ovdje je zaokret prema videodnevniku shvatljiv i u mnogim je svojim težnjama usporediv ne samo sa sve popularnijim žanrom

onoga što bismo mogli nazvati ženskim protufikcijama. Naravno, vrlo je lako povjerovati da s videodnevnikom doista dobivamo nešto autentičnije. Ruth nam se, primjerice, obraća kao da smo njezini

dnevnika. Vjerujemo da će Ruth razotkriti nešto što nije tek sasvim osobno, nego i istinito . Videodnevnik obećava jednostavno svojevrsnu čistoću, ne samo zato što se u pravilu tiče svakodnevnih ljudi

stvarnog vremena i često dezorganiziranim tokovima svijesti u osobe koja dnevnik vodi . Videodnevnik može se tek doimati tako nevinim. Helen Lucey objašnjava da nas videodnevnici, baš zato što su