. Kada je Kerum svojedobno grunuo kao medvjed na političku scenu, dio splitskih novinara napala ga je kao primitivnog vlaškog dvonošca, vjerujući da time brane urbani građanski duh Splita, ali su zapravo branili šuplju priču u kojoj se klimalo

ovoga projekta. vlaškog i žejanskog jezika. Ova izložba predstavlja izbor iz digitalne foto-arhive projekta Očuvanje vlaškog i žejanskog

Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika. Ova izložba predstavlja izbor iz digitalne foto-arhive projekta Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika, u sklopu kojeg se već nekoliko godina radi na dokumentiranju i očuvanju vlaškog i žejanskog jezika

projekta Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika, u sklopu kojeg se već nekoliko godina radi na dokumentiranju i očuvanju vlaškog i žejanskog jezika, jednog od najugroženijih jezika Istre. Ovaj jezik, još poznat u znanosti i pod nazivom

zavičaju i kulturnom i povijesnom okruženju tu se susreće sa zanimljivom jezičnom posebnošću. Preci govornika vlaškog i žejanskog, dviju varijanti istog jezika, doselili su u Istru u većim skupinama početkom 16. stoljeća, a prije toga su

na Struge, gdje ćemo prenoćiti, pa sutradan na vršni greben Velebita i od Vaganskog vrha na Sveto brdo. Zatim se preko Vlaškog grada i Ivinih vodica treba spustiti niz klanac Velike Paklenice do recepcije na ulazu u Nacionalni park, gdje je

. Uspinjemo se, silazimo, pa nakratko po ravnome, da bi opet krenuli uzbrdo. I tako sve do prijevoja gdje izlazi staza s Vlaškog grada prema Svetom brdu.

i ostatak grupe, pa opet zajednička fotografije pod metalnim križem. Pogled poput gorske ptice leti preko Libinja i Vlaškog grada prema Maloj i Velikoj Paklenici, na vršak Anića kuka, pa preko cijelog vršnog grebena natrag do nas. Spusta se na

Orljače. Nakon jedno 4 sata nevjerojatnih muka i iskušenja izbili smo na Malo Libinje, pa uz obronke Debelog brda do Vlaškog Grada. Tamo smo noćili (neki smo bili i na vrhu Vlaški Grad). Drugo jutro smo se popeli na Sveto Brdo 1751 m i preko Ivinih

se upravo u kanjonu Male Paklenice. Neki se emocionalno vežu uz kamenje (VIlko je našao kamen koji je nosio sve do Vlaškog Grada), saznajemo da unatoč statutu sekcije neki članovi imaju tetovaže i pokušavaju ih sakriti na mjestima koja se

sa pročelnikom na čelu kreće na Vlaški Grad koji se nadvio nad sklonište. Sve ove koji su zaspali budi Draženov krik sa Vlaškog Grada koji mi je toliko sličio na onaj Zagorov Ahjaaaak. Večer prolazi onako kako i treba prolaziti. Skupljeni na

. Krećemo put Ivinih Vodica gdje nam je iduća veća pauza. Inače, tijekom puta smo tankali vodu na 3 izvora. Jedan je prije Vlaškog Grada, jedan je 3 minute od Vlaškog Grada i treći na Ivinim Vodicama. Većini je najbolja voda bila iz izvora pod Vlaškim

je iduća veća pauza. Inače, tijekom puta smo tankali vodu na 3 izvora. Jedan je prije Vlaškog Grada, jedan je 3 minute od Vlaškog Grada i treći na Ivinim Vodicama. Većini je najbolja voda bila iz izvora pod Vlaškim Gradom. Opet isto, svi traže svoje

Kaptola. vlaškog podrijetla te indijskog državljanstva. Rođena je pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Osnovala je katoličku

se smjestilo planinsko sklonište, tek je izašla iz sjene Svetog Brda. Nakon 40 minuta laganog uspona stižem na sedlo Vlaškog grada, i spuštam se prema skloništu. Otvorio se iracionalno lijep vidik na kanjon Velike paklenice i greben južnog