ni ne čuješ Pupovče, oj četniče, pakiraj se sa Uzelcem pa u ................ Zalosno, ali nazalost istinito ....... "" Blago tomu, ko dovijek zivi, imao se rasta i rodit" " P. P. Njegos. Više ste mi dop li s ustašama, četnicima, partizanima , vrbama . Svi ste SPREMNI grintat i pozdekat a nitko nije u stanju ništa učinit. Pupovac bar prima plaću za svoje serekanje ( a pogodite tko mu tu plaću daje )
spakirali opremu, stavili ispušnu cijev i zauvijek unakazili kukuruzište Ali, opet sam skrenuo s pričom, a želim vam pripovijedati o prijateljstvu s jednim somom. Ribom, ogromnom i neobičnom. Som je, kao i ja, tu na riječnom ušću pod vrbama , najčešće jako, jako sâm. Dođu ribiči, istina, ali nemaju nit ' strpljenja, nit ' alata, nego zabacuju neke ankere, lajne i kukice kao da će, božemeprosti, pecati kedere cijelog života. Na pecaroše som ne obraća pažnju, jedino onda kad
shvatio je da se zapravo ni seoski svećenik ne drži Božje riječi Sjetio se tako i kako je upoznao Ružu. Dugo se sastajao s mnogim ženama, no nijedna mu nije bila dovoljno dobra, sve dok nije vidio Ružu. U početku su se nalazili pored potoka, pod vrbama . Katkad bi se Đuki ti njegovi susreti s Ružom činili nepošteni prema Radetu, znao bi se pitati što bi on učinio da mu netko dira ženu. No ubrzo bi prevladao onaj razvratni Đuka te bi jednostavno zaključio: da nije on s Ružom, bio bi neki drugi, a
bijenog željeza, a s obale pjesme i povici muškaraca, žena i djece. U to doba na Pojilima bijaše najživlje iako se ondje po cijelu noć nalazilo čeljadi. Jedino prvih sati iza podneva rijetko se što čulo osim bezbrojnih cvrčaka na starim vrbama . Čeljad s Podova silazila k rijeci o kojoj misli kao o nečemu što ih miluje i kazni, pa govorili da buči, šumi ili muči zlokobno: koliko je kada vode bilo u njoj. Uistinu ta rijeka davala je njima radost i obilje, budila tjeskobu, nadu ,
kojoj idu u susret. I tako se tim počelo. Prvo su ročište ugovorili za selom, kraj potoka pod vrbama, u dubok mrak. I dalje su svagda onamo išli, ondje se sastajali. - Pod vrbama Vrbe - sjećao se Đuka sada i cijeli onaj kraj za selom s potokom i vrbama gledao je pred sobom. Drago mu bilo oživljavanje svega toga u sebi i pred sobom. I čudio se kako se sve to dade u samom priviđaju vidjeti bistro i jasno. - Eno vrbe - Stisle se jedna uz drugu i nadvirile se nad tihe vode nizine i ravni. I samo šute
naći da bi odbila njegovo zavođenje i njegove nagovore. I samo se privila uza nj ... A on joj uzeo ljubiti usne, milovati grudi i sašaptavati o sreći kojoj idu u susret. I tako se tim počelo. Prvo su ročište ugovorili za selom, kraj potoka pod vrbama , u dubok mrak. I dalje su svagda onamo išli, ondje se sastajali. - Pod vrbama Vrbe - sjećao se Đuka sada i cijeli onaj kraj za selom s potokom i vrbama gledao je pred sobom. Drago mu bilo oživljavanje svega toga u sebi i pred sobom. I čudio se kako
onako represivne zakone kao Njemačka, Austrija ili Španjolska, pa da cijelu stvar poprati i zatvorska kazna. Stoga su vam vrata novinskih naslovnica širom otvorena, samo treba negdje nekako ubaciti Hitlera, Pavelića, Budaka, Srbe na vrbama .. Stvar su prije nekog vremena shvatili i pripadnici nogometnih navijačkih klubova, koji su kukasti križ formirali od svojih tijela, a stvar je su puno prije drugih shvatili medijski manipulatori, koji su na pitanju nacizma i fašizma
, južno prema gradu Nindamos, gdje se ulijevala u more u maloj delti, na granici Hyarnustara i Hyarrostara vrbama i raznolikom cvijeću koje ondje raste. Oni koji su kroz nju prolazili uvijek bi se vraćali očarani njezinom ljepotom. Ondje su izbjeglice iz Gondolina na neko vrijeme otpočinule i pronašle izlječenje od umora i tuge. Za nju su korišteni i
je struja dosta jaka pa veslanje baš i nije tako jednostavno, a dnevno treba barem jednom prelaziti na splav. Kada vodostaj brzo raste dolazi se i po dva ili više puta na dan. Isto tako i kada naglo pada. Sada mi je splav maksimalno privučena, u vrbama je pa je donekle zaštićena od nanosa granja ali ipak treba provjeravati. Posjetitelja bude ali daleko manje nego ljeti - boje se svi. Možda i s pravom jer, nezgodno je sada svakoga i puštati u čamac. Ako se ne zna ponašati u čamcu, može biti
stoljeća ako ne i više U mraku, nema mjeseca, a zvijezde su nam tako blizu. Kao da će nas cijeli svod progutati u svojoj ljepoti i ostat ćemo sjajni od zvjezdane prašine, još jednom dokaz kako smo prokleto malecki Plačem ... pod stoljetnim vrbama , u vodu ... Od sreće, od ludila, od ove noćne čarolije. Otvaram srce, govorim tajne, istresam svu buđ i gnjoj iz sebe, tu pred strancem u gumenom čamčiću pod starim vrbama, u šašu ispod zvjezdanog svoda, mala, nemoćna, na rubu Moja
priča o ubojici sjekirom, Panda, odavanje je priznanja Sakijevim divnim, krvožednim, malim ljubimcima. Ali većinom sam kao mali čitao stripove Ilustriranih klasika ( stripovsku verziju klasičnih avanturističkih priča ). Vjetar u vrbama i ostale dječje klasike pročitao sam tek u dvadesetima. Priznajem da dok sam patio od slomljenog srca što me je navelo da napišem svoju knjigu The sadness of Sex, pročitao ( hm ) Anne od Zelenih zabata, i plakao. ( Što me nije moglo tada
za djecu i odrasle, sadrži neke već poznate, djeci omiljene priče poput Kućice s crvenim šeširom, ali najveći dio čine dosad neobjavljene priče koje odlikuje zanimljiv, duhovit sadržaj, ali i duboko promišljanje o životu. Vjetar u vrbama jedna je od najljepših knjiga engleske dječje književnosti, nastala početkom prošlog stoljeća. Hrvatsko izdanje obogaćeno je ilustracijama u boji Arthura Rackhama iz izvornika. M. Gluščević uvijek vezuje svoje knjige za neku dragu
u Srbiji I tu se vidi samilost prema razbojnicima, koljacima, koju oni nisu zasluzili Umjesto u Beograd - samo dozivotno Ali respekt. U demokracijama nema smrtnih kazni. Cak ni za one koji bi morali vec radi odgojnih primjera visit na " vrbama za Srbe "Svijet se nada da u Rvackoj ima dovoljno vrba
slučajeva ih samo bezočno okradu. Ili im se smiju iza leđa. Paraziti jedva čekaju takve naivce. A ne znam otkud tebi tvrdnja da ja vrijeđam parazite? Pa ja im se ponekad i divim. Zanimljivo je kako uvijek nađu naivce koje pelješe, uvijek na vrbama izrastu neki novi. AP je doktorirao na tome, pa će ti on to bolje razjasniti. Evo i ti si našao par naivaca koji su oduševljeni tvojim plahtama. Samo ih dobro upregni: ) ovdje je od moje strane predočeno kako sam ja osobno čitao tvoj tekst ( koji
bojadiše tihe vode potoka. Ko mlada krv čine se oku. A i ona ide ... Svagda on opazi nju. Eno nje od sela - upozorava sam sebe i ne skida oka s nje. Ona ide pognute glave, s maramom navučenom nad oči. Onda kad podiže glavu, meće ruku nad oči i zagleda vrbama . Tamo gdje on leži, tamo je odronak, onizica bajerova. Ne vidi ga. A on vidi sve na njoj. Vidi košulju, vidi crvenčastu pregaču, vidi skuta s plavim vezovima i znade već: potpregnuta su pod lijevi kuk. I čisto čuje kako šuška osnažena ,