u srcu Dalmacije između Splita i Makarske rivijere. Evocirajući sjećanja bogate gusarske povijesti XII, XIII i XIV stoljeća sežemo do gospodara Omiša, knezova Kačića kojima se plaćao danak za sigurnu i na taj način jedinu moguću plovidbu tim

47 jezika, prepraviti za novu čitalačku publiku. Redovnik Guglielmo da Baskerville, svojevrsni Sherlock Holmes iz XIV stoljeća , i njegov stidljivi učenik Adso da Melk vraćaju se naročito zbog onih koji su sažetak ove priče najvjerojatnije

i južnoj Njemačkoj, no ovi su nazvani PLAPPART ili BLAPHART. Njihovo kovanje je počelo i u Francuskoj u drugoj polovici XIV stoljeća . B. emitiran u Sent Gallenu (Švicarska) od 1424. godine javlja se kao rani primjerak novca datiran arapskim brojkama.

u Svetu zemlju. Iz zadarskih povijesnih izvora, članovi roda Cotopagna spominju se u dokumentima iz XIII i početka XIV stoljeća .

, njem. WEISPFENNIG - bijeli denar). Srebrni novac visoke kvalitete, kovan po uzoru na praški groš od druge polovice XIV stoljeća u njemačkim državama, a posebno u oblasti Donje Rajne. Prvobitna mu je težina od 3,9 gr (3,4 gr čistog srebra) vremenom

I (1520. - 1566.) i u Čajniču za Selima II (1566. - 1574.). Novčana obračunska jedinica u Rusiji od druge polovine XIV stoljeća . Kao obračunska jedinica vrijedio je 6 dangi. Od 1534. godine u A. su išle 3 kopejke. Kao novac A. se kuje od 1654. godine

Meck-lemburškog (1363. - 1395.). Težina A. je bila 1,1 - 1,2 gr. Osim u Švedskoj A. je kovan i u Estoniji od druge polovine XIV stoljeća pa do kraja XV stoljeća. Također je kovan i u Tartuskoj biskupiji, i u Talinu.

carstvu (1204. - 1416.) i bila je nešto lakša od mletačkog matapana. U Kafi (danas Feodosija) A. se kovala od XIV stoljeća pa do 1475. godine od Đenovljana, koji su bili gospodari ovoga krimskog grada. Na našem području to je vrsta turskog

je 8 mangura vrijedilo 1 akču, ali se u zavisnosti od mnogobrojnih činilaca ovaj odnos vremenom mijenjao. Već od kraja XIV stoljeća akče se kvalitetno "kvare ", kao u ostalom i sav drugi novac u Evropi. Tako na primjer, Bajazit I (1389 - 1402) kuje u

stanja stvari, a pod utjecajem susjedne Ugarske, male upravne župe nisu mogle dulje vremena potrajati. U sredini XIV stoljeća ukinute su male upravne župe u Kalniku, Čazmi, Gariću, Moslavini, Gračenici, Gariću, Grdevcu itd. Tako je i oko godine

je i oko godine 1348. prestala djelovati i upravna župa u Rovišću. Namjesto nabrojenih malih župa stvorena je u sredini XIV stoljeća po ugarskom uzoru nova, prostrana Križevačka županija. Obuhvaćala je područje oko Kalnika i Lonje do Pakraca,

(personalna unija) dviju raznih županija. Kasnije se moralo od toga mišljenja odustati jer su se u drugij polovici. XIV stoljeća pridružila Križevcima, kao županijskom sjedištu, također područja Čazme, Grdevca, Gorbonoka itd. Istina je da se

mjesto na krajnjem istoku Hrvatske, odmah uz Dunav, za koje se nalaze dokazi prisutnosti Hrvata još od prve polovine XIV stoljeća . Nikada nije bilo lako, ali... posebno su bili teški dani kada je cjelokupni hrvatski puk sa svojim svećenikom, nakon

Sv. Bartula (24. kolovoza) vjernici se okupljaju u maloj crkvici Sv. Bartola nedaleko rudnika. Crkvica potječe iz XIV stoljeća , a prema predaji na sadašnju je lokaciju premještena iz Goretina. Crkva, u kojoj se nalazi drveni kip Svetog Bartula,

grafiti. U župnom arhivu iz 1698. godine nalazi se i matična knjiga krštenih uvezana u glagoljski pergament iz XIV stoljeća . Crkva je proširena i obnovljena 1906. godine. U njoj se nalaze tri mramorna oltara. Na glavnom je slika Sv. Ivana