Marina Kaštela, skipera Tonija Bulaje, a nakon malo manje od dva sata počele su stizati i ostale jedrilice. više Zagrlimo se pred svim neka vide da nas ima

zagrlimo

da sam identičnu scenu već doživio u filmu Braća po materi na ovom istom zatvorskom krugu Slavko Štimac i ja se tu zagrlimo i, makar u zatvoru, budemo ponovo zajedno, pronađena, davno rastavljena braća..., sjeća se Laušević.

mora biti onako kako je isplanirano ili nikako.. i bolje je tako.. rješimo se pritiska, osjetimo slobodu i radost.. zagrlimo cijeli dan i rečemo sebi: ja mogu, ja hoću..

, moramo napraviti u sebi prostora za motrište drugoga, a da bismo taj prostor napravili, moramo željeti da drugoga zagrlimo . Ako uporno tvrdite da vam drugi ne pripadaju i da vi ne pripadate njima, da njihovo motrište ne bi trebalo kvariti vaše,

ma svit nas nema.. zagrlimo dušom.Nesretna duša prvom slikom priča.Sretna grli sve oko sebe.Kroz jednu i drugo sliku ostavljam jedan dio mene.

ti zauvijek sretna, ja zauvijek sam,.. da zaboravimo riječi što smo ikada rekli one lijepe i nježne, i one tužne, i da se zagrlimo još jednom za kraj ili da se nasmijemo samo, svim onim snovima i maštanju o sreči,.. da slegnemo ramenima na sve to i

jer je emocije ispune reci samo riječ jednu aj dobro.. dvije.. volim te probudi zoru i pogledaj nebo kako se zlaćano budi zagrlimo život pomilujmo sunca trag obradujmo onog tko nam je drag

to je preslabo rečeno bio sam uvjeren da bi nam se i tijela slagala kao što su se duše razumjele. Bio sam uvjeren da se zagrlimo da nas više ništa ne bi uspjelo razdvojiti.

na svijetu. Trenutno radim na dva projekta koja su usmjerena na edukaciju o Europskoj uniji. Radim emisiju za djecu ' Zagrlimo Europu ' u kojoj otkrivamo zemlje, ljude i običaje europskih zemalja, ali i učimo o Europskoj uniji, te emisiju za

spazim prijatelja kako s kartom u ruci ulazi u Zemlju Mrtvih. Sretan sam ko malo dijete - i on je umro Dotrčim do frenda, zagrlimo se i počnemo pričati prisjećajući se kakve smo šale zbijali s ljudima dok smo bili živi. Hodamo polako, ludnica je pred

drvece oko nas... i opet se smijemo ko blesavi, gledamo jedno drugo kao blesavo zaljubljeni tinejdjeri i samo na tren se zagrlimo , onako na sekund, pa opet nastavimo dalje... napisao sam joj mail o ovome, nasmijati ce se... cak sam joj i muza sanjao,

. zagrlimo svoju nevinost, gdje se usudimo preskočiti svoju sjenu, gdje nismo sigurni da li opet samo sanjamo. Tamo trebamo

koje nose križ. Ustvari naš život i naša djeca nisu križ, ona to prestaju biti onog trenutka kada njihov hendikep zagrlimo srcem i želimo ići samo naprijed. Mediji nam donose pregršt loših i crnih vijesti. Poželim i ja ovdje napisati neke

, 10:20:18) zagrlimo srcem i želimo ići samo naprijed. "- koliko jedostavnosti, a koliko duboke istine do koje se dolazi ogromnom,