. Noć je zvjezdana, a u kući gusti mrak. Pomalo su nam se oči zaklapale i nastupio je čas odmora. Dugo smo spavali, sunce je već
stvari koje me mama tjerala, umorila se do kraja, oči mi se zaklapale i sad sam opet sjela za kompjuter. ČINI LI VAM SE MOJ DAN
jedno pogrešno skretanje mojom krivicom. Oči su mi se zaklapale i skidao sam kacigu u vožnji ne bili me vjetar razbudio što mi
je (tragikomicno...) svako malo od umora kljucala glava, i zaklapale se oci, Maestra me poslala na pocinak u moju sobu... Home,
. Noćarenja su postala stvar prošlosti, oči bi mi se zaklapale već oko ponoća i u jednu uru najkasnije bi bija u carstvu
poslije druge čaše meni se zavrti i smrači u glavi, a oči mi se zaklapale , uza sve što sam se jako napirao da ih što bolje rastvorim.
. Nisu više trebali ni mogli govoriti, a oči su im se zaklapale od divne nemoći. I tako su skupa otišli. Pa su, poslije, na
li preživjeti zimu. Drhtalo mi je tijelo, oči su mi se same zaklapale , a snaga me napuštala. Odjednom je zapuhao jak vjetar i
do kraja jer sam bila premorena.. toliko da su mi se oci zaklapale ¶
sobe ispunjene toplinom... I vrištale, i drhtale, i oči zaklapale ... i pjesme smišljale..
, jer san noćarija po Hvaru, to su mi se oči danas same zaklapale . I sad zamislite tu lipost, ti ugođaj. Ja kunjan, iz