¶ zaklima udivljeno glavom. Pred ovim stranim čudom u njemu se
azbest? ' zaklima glavom, a onda Vilim i Ozren dohvatiše onu rešetku i pomoću
kako gleda geparde u savani i majmune koji vise s grana, on zaklima glavom pa rezignirano kaže: Ubij me, stara, ako ove iste
reci, Janko, napio na moj račun za taj tvoj križ? zaklima Janko zažmuriv oči i cmoknuv jezikom - nisi mi dužan ostao ni
pravo. zaklima Andro - sad je šali kraj. Bogzna je li koja božja duša na mene
i vi onaj savski nasip podignuti? zaklima seljak glavom - ta onaj put pravili su si Jelenjani od
- Nije li možda stigao brzojav od Artura? zaklima niječno glavom.
želi već Kroz iglene uši konac razvlači sve dok mu brada Ne zaklima a put se viđeniže drugim sredstvima
vrijeme cijeli svoj imutak prokartao. - Nesretna Lino - zaklima Alfred. - Alfrede, znala sam da si u Beču, tražila sam te
koje naručuje, kako u Nacionalu, tako u EPH-u, kad god joj se zaklima fotelja.
dvadeset momaka, samo što ja znam reče Lujak. A Jurica Orlić zaklima glavom i primijeti: - Sve je to lijepo, samo kad bi ti momci
zelju, ali teska krila povukose vrapca na zemlju. Vilenjak zaklima : ' Sto orla uzdize, tebe vuce zemlji. Zato ostani pri onome
vam nemira, već sreću i radost - Sreću i radost, sinko? - zaklima starica glavom - oj, to su u mene rijetki gosti; ne pamtim im
komu je oteo Dumu, u Senju, i da će je sobom povesti na Krk. - A - zaklima Uskok glavom, omjeriv Vittorija - tako; valja vam meka.
dva dana? - zapita biskup. - Dođe i reče da pristaje. - Čudno - zaklima poručnik glavom - od mlade žene u Kanižu - Ne čudim se -