York, 1943 ), This is Russia ( Philadelphia, 1947 ) i Round Trip to Eternity ( komedija prema Krležinoj noveli Hodorlohomor Veliki; Washington, 1953 ). Kao prijevod tuđega djela deklarira se samo Tamo gdje je vrag rekao laku noć Evgenija Zamjatina ( Split, 1931 ). U bibliografiji radova ruskih emigranata našli smo evidentirane priloge Irine Kunine objavljene u časopisu Novosel e između ostalog, jedan memoarski zapis ( Vstreča sa Stefanom Cvejgom, br. 3 iz 1942 ) te dva ulomka iz

, poznati prevodilac, dostavio je za zbornik svoje omiljene primjere prevodilačkog iskustva. Rafaela Šejić Božić, kao dugogodišnja prevoditeljica, uvrštava svoje prijevode ruske poezije, a poznata je po prijevodu romana Mihaila Zamjatina ' Mi '. Zlatan Jakšić, profesor sa zadarskog Sveučilišta, koji je mnoge godine posvetio proučavanju djela Sergeja Jesenjina, a sam pisao pjesme na danas slabo zastupljenome čakavskom dijalektu hrvatskoga jezika, umro je kada smo već

za razliku od prije 20 godina? - Najveća promjena je svakako internet. Dok sam ja studirala, imali smo sasvim malo literature. Klasike smo imali, ali znalo se dogoditi da bi svi dijelili jednu knjigu, a neke autore uopće nismo imali, kao Zamjatina i Platonova. A kad bi većinom njemačke izdavačke kuće nešto prevele, onda se odlazilo u berioske kupiti. Sada nam literatura više nije problem. Ruski mir u Zadru? - Ruski mir osnovan je 2007., a u tri godine postojanja otvoreno je preko 80

tako provučene naše poruke. Ipak, pravi autor ovog paklenog romana o Vragu zna da je najbolja dosjetka potaknuti pisanje i priču o njemu samome. Time dokazuje da ne postoji, a opet - svaka inkantacija jača ga i snaži među ljudima Jevgenija Zamjatina ulovili smo prije nego je uspio izdati svoj roman Mi, tobože distopijsku viziju naše veličanstvene Revolucije. Normalno, u njegovoj verziji sve je obrnuto od utopije kojoj stremimo ljudska bijeda i jad, siromaštvo, opresija ,

ispod kojeg naziremo drugi sloj. Rezultatima oba postupka pridružuje se sjena koja postaje sastavnica svakog pojedinog objekta. Treću grupu predstavljaju printevi autoru značajnih tekstova preuzeti iz romana MI autora Jevgenija Zamjatina Cijeli ciklus baziran je na crtežu, liniji. Možemo ga interpretirati kao seriju prostornih crteža. Linija ili izdužena plošna površina prodire, osvaja prostor. Oblikujući otvorene ili u sebe zatvorene strukture, poput beskonačne

Neillovu knjigu « Summerhill » .. Svijet koji naš um zamišlja kao savršen « Raj na Zemlji », u kojem nema boli i patnje je utopija ... A svaki pokušaj ostvarivanja utopije ( neostvarivog ) završava stvaranjem antiutopije ... Pisci poput Zamjatina , Huxleya i Orwella u svojim su antiutopijskim romanima jasno pokazali kako slobodno društvo prestaje biti slobodno ako se ljudima oduzima iskustvo boli, patnje i nesreće ... Takvo društvo koje pokušava ostvariti utopiju

, brat mu je kasnije postao idejni vođa pokreta eugenike i prvi ravnatelj UNESCO-a ( Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu ). Njegova antiutopija ' Vrli novi svijet ' nastala po romanu ' Mi ' Jevgenija Zamjatina ( 1921. ) predviđa oblikovanje društva eugenikom i učenjem u nesvjesnom stanju. Oblikovani svijet bi se mogao smatrati i utopijom ljudi su sretni, zdravi i tehnološki napredni. Društvo je hedonističko te teži postizanju sreće putem

bio SF pisac. Radi se o žanrovskoj literaturi čije su kanone postavili upravo pisci koje ste spomenuli. Tako da se možda ne radi toliko o utjecaju, koliko o poštivanju žanrovskih konvencija. Tu bih još dodao Burgessa ( ' Paklena naranča ' ) , Zamjatina ( ' Mi ' ) i Nabokova ( ' Poziv na smaknuće ' ). Film ' Blade Runner ' je po mom sudu jedan od najboljih filmova uopće, a ne samo jedan od najboljih SF filmova, kako mu se obično tepa, ali i primjer koliko su besmislene usporedbe dvaju medija, knjige

akcija, stoji među ostalim u priopćenju sindikata Zamjatina , dovršen 1921. godine, bio je stravičnija verzija Orwellove ' 84. - te i poslužio mu kao inspiracija. Zamjatin je bio potpuno lud heretik, piše Salon danas. Taj je roman navodno utjecao i na Huxleyev ' Divan novi svijet ', a i na ' Fahrenheit

mesa koji sam sebe proždire, probavlja i izlučuje. I to se onda zove povijest. Ako i nije riječ o povijesnom obliku koji se stalno manifestira, riječ je o mogućnosti koja nikad ne izumire Nastavljajući ideju slavnih prethodnika ( Orwella , Zamjatina i drugih ) o zlu kao totalitarnoj pojavi, Brešan u trilogiji rastvara suvremenost, konkretni prostor i vrijeme za vrlo određene i prepoznatljive teze svjetske literature. Među onima koji su zavrijedjeli imati svoju sliku

, autor antiutopije "Mehanička naranča" i romana "1985 ", nadahnutog Orwellom. Naprotiv, s Wellsom Huxleya vežu mnoge sličnosti. I Wells je kritizirao stanje u društvu i u svojim izjavama i u svojim djelima Huxley je poput inženjera Zamjatina bio znanstveno naobražen. U svom predgovoru romana iz 1946. godine napominje kako "tema Vrlog novog svijeta nije napredak same znanosti, već kako taj napredak djeluje na ljudske jedinke ( ... ) Tehnički i ideološki još smo vrlo daleko od

. Pache. I da, dobro je da se pitas o cemu se radi, radi cega je poslo tim putem i tako. Debeli Morž 21.01.2012., 20:28 I onaj koji kaže "naše" je možda isto u pravu, samo je pitanje tko smo to "mi ".: zubo: Ovo pitanje nije od jučer, a ruskog pisca Zamjatina je toliko zaokupilo da je čak napisao SF roman "MI ". http://www.ruslania.com/pictures/big/4607031751169.jpg Znači, da bismo bili" mi ", imali "naše ", preduvjet je da prvo budem slobodan" ja ", kao dio tzv. kolektiva "mi ", a

pamet nam pada nekoliko reprezentativnih naslova, koji su, više ili manje, definirali ovaj žanr. Počevši od Životinjske farme Georga Orwella i 1984 istoga autora, preko Vrlog Novog Svijeta Aldousa Huxleya, pa sve do romana Mi Jevgenija Zamjatina i Farenheit 451 Raya Bradburya. Svi ovi romani, mada različiti, dijele neke zajedničke karakteristike, koje ih svrstavaju u žanr anti-utopijskog štiva. Sukob između pojedinca i ideologije, koja biva predstavljenom u štovanom liku

nosioci struktura političkih i moralnih sustava, od idealnih gradova poput Filaretove Sforzinde, preko gradova sunca do pokreta gradova-vrtova Nasuprot idealu skladne i organizirane zajednice, stoji kristalni, prozirni grad J. I. Zamjatina iz romana Mi iz 1920, slika totalitarnoga diktatorskog režima koji potpuno normira život građana, kao preteča antiutopija Huxleyja i Orwella U današnjoj arhitektonskoj praksi, ali i u školovanju arhitekata, usmjerenu na maksimalno