izricito pocinje. Vrlo je komotan jer je dobio i "zenu" i dete i stan i imamo auto od mog dide... zapitam se dal mi on uopce treba.. jedno djete imam.. a on mi nije od neke kosristi osim zivciranja.. neznam dali ga jos volim ili

ništa drugo nego sveobuhvatni duh. "Vanjski čovjek" svijet shvaća sasvim različito od "unutarnjeg čovjeka ". Ako se zapitam : "Tko sam ja? ", jedna vrst odgovora ne uključuje ništa osim vanjskih podataka: muškarac, star četrdeset dvije godine

ovo zaslužio? zapitam kako je taj narod opstao tolika stoljeća ako je ovisio o tako mršavoj mudrosti. Jer, iako su, istina, mnoge stvari

roda. Jer ih puno razmišlja samo donjom glavom.. Ali žena.. da se pretvori u takav stroj.. Ružno, ali.. ponekad se zapitam .. jel on njoj možda i plaća za usluge? Jer.. dva sata čamit u autu i čekat.. pa taj sex mora da je svemirski..

: Zašto baš moj tata?. Znam da to pitanje zvuči sebično, ali djetetu se takvo što ne može zamjeriti. Premda se sada zapitam kako sam uopće sve to razumjela, danas znam da je to bio ključan trenutak nakon kojega više nikada nisam prestala

legalne, alkohol reklamiran, neispitane farmaceutske supstance u slobodnoj prodaji, a kanabis je zabranjen. Zapitam se tko uopće piše takve stvari u zakonima kada nemaju nikakvog smisla. Harry Anslinger je 1954. otišao u UN gdje su

rič. »Bižim brate, iz ovog atara, jer se tu sprema velika opasnost. Nadošla divlja voda, pa mož ' da pomori sve živo«. Zapitam ja njeg ' ne pozna l ' mog sina. »Ta, ko njega ne bi poznavao, među nama. Taj zna i jarca pomuziti«, - kaže mi pobratim al '

mogli bismo čuti od nekog starog hrasta, čvoraste masline ili visoke jele. zapitam se kako je došlo tamo, je li mu sjeme zasijala neka ptica, zasadio ga neki zemljoradnik, je li možda posljednji

pod vlakom dječaka iz Donje Vrbe koji je bio i moj učenik, ali i brojne druge smrti pod kotačima vlaka, ponukalo me da se zapitam jesu li naša djeca dovoljno educirana o ponašanju na pružnim prijelazima i uz samu prugu. Budući da naša županija

sve boje duše moje.. Zaustaviti će se ruka na pola slova, a život je takav i neda da se opet krene odozdola.. Ponekada se zapitam gdje će završiti zapisi svi.. Možda ih odnesu vrijedni smećari, a možda požute listovi, svako slovo ostane bez sjaja i

drage moje blogerice da li vam se je nešto slično dogodilo... da li ste bile ovako nježne ko ja.... to je bilo davno a baš se zapitam kako bih danas reagirala... sigurna sam da bi se garant okrenula i nešto onako u svom stilu duhovito dobacila.... eto

po pitanju studentske predanosti. Pitanja o odabiru puta najviše me muče na području mojeg lezbijstva. zapitam jesam li prije nekoliko godina donijela ispravnu odluku kada sam u ranim dvadesetima uplovila u jednu dugu vezu koja je

odluku kada sam u ranim dvadesetima uplovila u jednu dugu vezu koja je bila duga čak i za lezbijske pojmove. Često se to zapitam . Jesam li možda trebala više hodati po legendarnim lezbijskim večerima u Globalu? Jesam li trebala imati onaj divlji

zbog čovjeka kojega ne poznajem i neću ga nikad ni znati, zbog svojih površnih i brzopletih misli, i nisam mogla a da se ne zapitam tko je tu istinski smrdio, a tko bio čist. Ni litra Chloe vodice ne bi sprala ono što ne može srce, zaključila sam, i

takvu te poštuje i nema tendenciju da te mijenja... (sama kažeš da vam je sve ostalo u braku fenomenalno) Ne mogu a da se ne zapitam , zašto misliš da on ne zaslužuje isto?: ne zna: