i svetka, bez odmora i vikenda. Odmaknem jednu hrpu odjeće i zatomim vrisak: ispod odjeće me gledaju velike zelene oči i velika
ne spominjem više Karadžića i da, koliko god je moguće, zatomim taj dio priče te spominjem ulogu Lisice. Ne znam koji su bili
, pojavljuju se vrlo nepravilno pa, kad krene, prvo zatomim osjeaj veselja to jo uvijek traju, a onda se koncentriram.
Točnije, prešla je u minus. Ali kako to kod mene obično biva, zatomim sve u sebi i onda to eruptira nakon nekog vremena (a puetm se
da je htio reći: Evo ti kad hoćeš Stisla sam se u nastojanju da zatomim bol a jauke sam susprezala koliko sam mogla znajući da je ovo
ovako glasrazuma: ja se želim vozit brzo i bez kacige, ali zatomim takvu želju jer: izgubiću glavu prije ili posli), ostavit
pratim, a da svoje strahove koje ponekad imam jednostavno zatomim ...
učini svoje, a na meni je samo da otvorim srce, i ponekada zatomim vlastiti ego, a bome, beštija je to uistinu gadna i još kako
u Sebi Ti znaš koliko te volim Ponekad sama to zaboravim i zatomim u sebi, ali Ti znaš što osjećaju moje dubine. Pomozi mi Oče da
zbraja se. Hoću li joj kao u krevetu prekriti usta da je zatomim ili ću je pustiti na sav glas ovisi o tome koliko su debeli
, pa da mi djeca ne budu krštena ili da se traži da ja zatomim svoju vjeru jer je kao njegova važnija, što se često zna
? Smisao za humor negdje cuci, a ja samo trazim izgovor da ga zatomim ¶
sin zatomim i vrištim bez glasa. Osjećam se kao persona na onoj slici...
kavu. Svi znaju za mene, svi super sretni. Čak i ja nekako zatomim užas i horor u sebi. I taman krenem u taj novi ofis, vodi me
tolko samo zatvorim u sobu, glazbu stavim na najjače da zatomim zvuk svojih vlastitih misli... Nisam ja inače pesimist,