i drugih vjerojatno je i sama dostatna da objasni zašto nepismenost raste u urbanim sredinama ", kako kaže John Zerzan . Elias Canetti, ne bez temelja tvrdi da je "pritisak na jezik postao vrlo jak ", a Robert Harbison ocjenjuje da je "
vrlo jak ", a Robert Harbison ocjenjuje da je "odučavanje postalo važnom silom na skoro svim područjima mišljenja ". Zerzan tvrdi da se riječi "nevjerojatno" i "fantastično" primjenjuju i na ono posve uobičajeno, trivijalno i dosadno, pa
list papira, to je još podnošljivo ". Zerzan upućuje da "moramo ostvariti svijet ljubavnika, svijet odnosa" licem u lice ", u kojemu se mogu zaboraviti čak i imena,
danas postoji li ikakva sansa za trudnocu da se napokon smirim, i oprostite ako vas zamaram ali stvarno sam zabrinuta Zerzan
je u jednoj fazi svog problema sa alkoholom iznio sav svoj namještaj i spalio ga na sred ulice u san Franciscu... John Zerzan , tako nešto... on je na svoj način govorio o ljudskom otuđenju, ali na drugačiji način... to se malo dotiče i onog '
na svoj način govorio o ljudskom otuđenju, ali na drugačiji način... to se malo dotiče i onog ' radikalnog zla ' jer prema Zerzanu je prijelaz sa sakupljačko-lovačkog nomadskog života koji je bio matrijarhalno organiziran i baziran na usmenoj
koji su isključili neokortekst i predali se paganskom ritualu obožavanja tek još jednog ' zlatnog teleta '. elem, taj Zerzan ima preveden besplatno na hrvatski negdje na webu i ima poprilično smisla ono što govori. vratimo se Istočnom grijehu
autobusima u sred srpnja i to pod uvjetima 160 / 110 krvnog tlaka i kolesterola od 7 milimola. Pročitajte tog Johna Zerzana ... anarho-primitivizam mu je krv... ima dosta i o jeziku i semiotici kao načinima kojima je sputavan ljudski duh jer
nešto slično. Bude tu i Džubranov Proro k, onda Seneka, Marko Aurelije, potom kakva knjižica američkog filozofa Johna Zerzana , poezija T. S. Eliota, A Sand County Almanac Alda Leopolda, eseji Ernesta Sabata, Jeana Ameryja, Rüdigera Safranskog
da je ovo doba iracionalizma, za što nalazim više dokaza, nego za suprotnu tvrdnju. Recimo u novim primitivcima Johna Zerzana koji nisu uspijeli polučiti neki rezultat odbijanjem nasljeđa razuma ili tehnologije.
nova pitanja, a ne da se vraćamo natrag u prošlost pa tako mi ni taj anarhoprivitimizam ne paše. spominjanja Zerzana je slično onome kad kritiziram kapitalizam pa mi prigovaraju da želim natrag u prošlost u staljinizam, gulage i gole
dramu ", usporedivši ga s porukom filma Thelma i Louise iz 1991. [ 59 ] Zerzan nazvao je Klub boraca filmom koji odražava uspon alternativne svijesti i antikulturnog razmišljanja. [ 60 ]
dodati širi, sociološki okvir pojašnjenja i zapitati se u kojim društvenim uvjetima nastaje ovaj tip teatra. John Zerzan piše: Svakodnevni život je postao estetiziran zbog stalnog kolanja slika i glazbe elektroničkim medijima, što je u
društvenog u kulturni čin, dok se redateljska intervencija usredotočuje na depersonalizirane slike koje su, prema Zerzanu , proizvod manipulacije trendovski osviještenog tržišnog stratega. Istrošeni svakodnevni život danas se odvija u
značajnih tekstova, od taoističkih i zen-budističkih tekstova do tekstova Paula Sheparda, Rachel Carson ili Johna Zerzana Ukratko, svime što bi slomilo ovu odurnu patrijarhalnu matricu koja tisućama godina tlači, truje, iskorištava i