njegovi pomoćnici, uprskali su stvar. Zlarinjani to ne prihvaćaju lako pa su na svojim službenim stranicama objavili poetski i istodobno potresni tekst o toj temi.

jedinstvena pravila o ponašanju bratima i svake pomoći potrebitima. Sve je to lijepo, ali škola je znak života, žale se Zlarinjani .

. Draga učiteljice, Marijana Rajčić, zavidimo vašim novim učenicima u Šibeniku, željno očekujući vaš povratak, kažu Zlarinjani u oproštaju s pučkim obrazovanjem na svom otoku. Valjda će se netko tko brine o revitalizaciji otoka nad ovim zamisliti

projektima njihovog oživljavanja. Zlarinjani su posvuda traženi pomorci, ali ne mogu sticati kvalifikacije, jer nemaju da žive u gradovima gdje postoje pomorske

tečaja i buduće pomorske škole gradila braća Alfier, ostala kao vječan spomenik nebrige svih vlasti za Zlarin. Mi je Zlarinjani i danas, kao i sve ruševine kuća bez krova, zovemo fabrika. Biti će zato ča su nan ga fabrikali ne učinivši ništa u korist

osvojenih Zlatnih malina držali su Showgirls 1995. i Bojno polje Zemlja 2000. godine Zlarinjani na tradicije podsjećaju goste i sebe

od središnjih a središnjih je tamo sve više bio je Ispraćaj koraljara, svojevrsna predstava, igrokaz kojim današnji Zlarinjani na tradicije podsjećaju goste i sebe jer, generacije već stoje između mlađih otočana i predaka koji su prije šest

obvezuje i Zakon. Djeca su dijelom na Zlarinu, dijelom u Šibeniku, odnosno na plovidbi od jednog do drugog doma. Jer Zlarinjani su, i kad žive u Šibeniku, vrlo vezani uz svoj otok.

. Zlarinjani , žive u Šibeniku i svaki dan putuju na posao u Zlarin Zašto? Zato što imaju predškolca koji u Zlarinu nema, ali u Šibeniku

veze s glavnim partizanskim štabom na tom području, na poluotoku Srimi, izmedu Šibenika i Vodica. I kasnije su mnogi Zlarinjani postigli visoke činove u tadašnjoj JRM i JNA (general-major Ante Kranjac, admiral Ljubo Truta). Zlarin je u toku rata

. Zlarinjani . Oni tada vade koralj i neobrađenog ga prodaju u Napulj te na Siciliji. Nakon pada Mletačke Republike 1797. nadzor nad

Siciliji. Nakon pada Mletačke Republike 1797. nadzor nad izlovom koralja kojega je imala Venecija se nastavlja, ali Zlarinjani dobivaju ekskluzivno pravo na izlov koralja. Tako su lovili koralj i prodavali ga do 1955. kada nakon najuspješnijeg

je obećavao nova radna mjesta, pogone i starački dom, a jedino nam je uništio najatraktivniju plažu - ogorčeni su Zlarinjani na svjetski poznatog sumještanina

dom, a jedino nam je uništio najatraktivniju plažu - ogorčeni su Zlarinjani na svjetski poznatog sumještanina Zlarinjani su prije 15 - ak godina glorificirali svojeg iseljenika Antonija Maglicu, čovjeka koji je sa svojim patentom

kakav pamti iz svojeg djetinjstva. Zlarinjani kivni na Maglicu, pa sad p oko stoljetnih borova. Najprije, ti stoljetni borovi su običan korov, koji je u naše krajeve