, a ono zbog toga što na 10. stranici spominje tužan prolazak uz do temelja popaljena srpska sela i uz jame pune zaklane čeljadi . One koji bi nam htjeli nametnuti Veliku laž, Istina boli i smeta. Zato su uništavali knjige, zato bi nama htjeli

države ili narode. čeljadi ne "proizvede" koliko možda i prividna spoznaja da netko zgrče silne novce prodajući nešto što nije tobože naše,

što tome treba dodati, ako pogledate današnju "unutarnju" panoramu ne samo ovoga, nego i mnogih drugih gradova, dakle čeljadi i međuljudskih odnosa, kako se to "onda" zvalo. Skupa je cijena uspravnog, a mala puzajućeg hoda, ako nam je do pogleda

i to i otkako sam sebe svjestan, stalno je bilo teže negoli među njihovima. Ni sami ne biste vjerovali koliko li samo čeljadi iz Grada znam koji su, zbog ovoga ili onoga otišli među njihove i u daleki svijet i uspjeli u nečemu i uvijek se pitam je li

? Od kada smo tako dobri, da mi je znati, da bez ljute nevolje ili kazni, to doista i jesmo? Ima tu po Gradu i ne baš malo čeljadi kojima nitko nikad ništa nije mogao nauditi, niti će im ikada nauditi i ne razumijem sva ćuđenja na sve to. Pa što mislite

, odjednom i ljudi postati drugačiji, bolji i uopće da se ostvarenjem snova završava ovozemaljski smisao. Ima i takve čeljadi , posvuda i bit će je i dalje i posvuda. A i ne tako malo ih je obuzeo, možda i nikad više, neki uglavnom iracionalni,

nadjačala kulturu života ili radosti. Ne dopada mi se taj zamjetan "zamor materijala" na licima te naše svagdašnje čeljadi , ta neka zabrinutost i slabo uvjerenje da će biti bolje, Bože zdravlje. A i ne začuđuje me, iako je duša Grada oduvijek

Grada možda i nešto ljepša od one jučerašnje, još ljepša od prekjučerašnje, ali sam siguran da se duša Grada i njegove čeljadi uopće nije promijenila i ista je, iz onoga što sam pročitao, od Republike na ovamo. S tim da je ta duša ljudska, koja

i promičemo ih u takozvane žrtve tobožnjih nepravdi. Malo se tko zabrinjava za sudbinu neke za nešto darovite čeljadi i njihove perspektive, ako ta potječe iz neke siromašnije sredine ili je po nečemu što je prividno važno drugačija ili

Kalamota, nego i Elafiti u cjelini, dakle i Šipan, i Lopud i Jakljan, zasad su zapravo depresivni i turobni, s ono malo čeljadi koja nema izbora i tu je ostala, izmučena vjekovnim odlascima, političkim i ratnim mijenama. Ima tu nešto, a bit i još

zbijegu prema Cetini, Brelima Gornjim i Donjim bježalo je 35 obitelji. Među njima su obitelji Nikole Ribičića s 10 čeljadi i Miloša s 22 čeljadi. Neki su ostali u Brelima, dok su se drugi vratili u Šestanovac, odatle su prešli u Cistu Provu.

, Brelima Gornjim i Donjim bježalo je 35 obitelji. Među njima su obitelji Nikole Ribičića s 10 čeljadi i Miloša s 22 čeljadi . Neki su ostali u Brelima, dok su se drugi vratili u Šestanovac, odatle su prešli u Cistu Provu. Vjerojatno su tu imali

ga, stoji uz njega, "hrabrim borcima sela našeg što u ljutom boju padoše braneći domovinu svoju ", ali i" u spomen čeljadi naše, što ih po kućama, po poljima, fašisti poubijaše ". Citirani je tekst, uz imena poginulih partizana i civilnih

Jahve, Boga tvoga. 5 Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: ' Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. 6 Egipćani su s nama postupali loše;

ipak zna što su nekad bili, a što su sada. Suočiti se sa sobom i istinom, pogotovu kad vas netko na sve to podsjeti, za dosta čeljadi je to i provokacija, a pritisnuti teretom prevelikih očekivanja i nevoljama, nerijetko i subjektivnim, podosta ih i