. Eto, nažalost, priča još čeka serviranje nekoj babi. Što je život i bez malo zajebancije na tuđi račun?: P đede imaju dvoje mačića koje odgajaju. Misle da je to privremeno, ali mi ih namjeravamo gore ostaviti permanentno. I dok

namjeravamo gore ostaviti permanentno. I dok baba mačke časti svojim uobičajenim prodornim, kožoiskačućim glasom, đede ih čuva kao oči u glavi, pravi im kućice u podrumu ispod terase, podgrijava im (mačju) hranu, pazi da im "veliki mačak" ne

da joj se unuci otkrio GLEŽANJ na plaži pa je prdnula u logorsku vatru i zapalila obližnji bor koji je eksplodirao jer se đede na njega ispišo nakon što je popio litru rakije kad je sazno da mu je unuk doveo DEČKA na zabavu Sve u svemu, normalni

. đede odvuko do drvarnice da vidim koliko drva čeka svoje sagorijevanje (dok se ja, kao, bojim da neće biti drva za praviti

mu je povjeren na sušenje. Starješine (tu ubrajam babu s brčinama koje konkuriraju samom pojmu riječi brčina, zatim đede s trideset i jednom hodalicom te neka šukun-spolnoneidentificirana osoba koja je valjda sišla s Noine arke) su u

sam se sjetio i zamolio sam đeda da mi posudi svu tu hrpu novca, a njemu ću vratiti čim mi sjedne lova od prodaje. Dragi đede je odmah spremno pojurio posuditi mi i čak mi rekao da mu i ne moram vraćati, što sam, naravno, odbio, jer ne dolazi u obzir

, naumpala mi je sinoć kasno jedna ideja koja bi mogla uskoro prijeći u fazu pobliže razrade... Naime, skonto sam da đede ima gitaru. U futroli. Sad mene zanima, budući da nitko nije polagao pravo na nju, a đede ne zna svirati (točnije, sve da

razrade... Naime, skonto sam da đede ima gitaru. U futroli. Sad mene zanima, budući da nitko nije polagao pravo na nju, a đede ne zna svirati (točnije, sve da je i znao, više ne zna), mogu li ja kako položiti svoje prstiće na nju... Nisam je još vadio

u razgovor kako su nove gitare skupe... Nadam se da daljnje navođenje na pravi tok misli neće biti potrebno i da će se đede sjetiti da ima gitaru koja čami u ormaru. Zajedno s futrolom...:) Doduše, prije ikakve misije na Mars treba provjeriti

od bijesa razjarenog busa. Nakon dobrih dvije ure smijeha otišao sam doma gdje mi nije bilo toliko smiješno kad me đede odvuko u vrt da pokosimo travu, UNATOČ mojoj alergiji i činjenici da nisam baš taj dan popio Rinolan. Dok je đede kosio

kad me đede odvuko u vrt da pokosimo travu, UNATOČ mojoj alergiji i činjenici da nisam baš taj dan popio Rinolan. Dok je đede kosio kosilicom bilo je okej, iako je oko mene frcala smljevena trava, skakavičji bataci, polovice bogomoljki,

i ostaci neke zaboravljene balančane. Ali kad je prešo na kosu i razmahao se kao Smrt u Bijafri fakat sam odusto. Đede je fakat izgledao kao Smrt, mlatarajući kosom uokolo, ne obazirući se što provodi masakr među puževima i onim malim

ovo ljeto kod mene i da ćemo spavati kod nje. Prva stvar koja je prešla babi preko usta je pitanje jel Miško Srbin. Baba i đede , kao i ostatak moje obitelji (uključujući i mene donekle) koji je bio doslovno na fronti rata tu u Župi, doji strašnu

ne vide što je napisano... Upitna je osnovanost ove tvrdnje, jer dvojim da bi netko normalan s tobom imao posla. đede jedinohrvatska, ako ti nije doša u posjetu pokojni psihijatar Aloysius (Alois) Alzheimer iz Njemačke, onda te lipo

a ja cap-cap.... po turcima al.... nadvladaše nas.... više ih je bilo i ondak pola odmah posjekoše a pola silovaše znači đede ... tebe silovali turci jok... ne budali djete... meni odsjekoše glavu među prvima