2011. godine. Prvi impuls za skladanje došao je od pjesme Opomena. Zatim sam privučen ljepotom i suvremenošću cijelog Šimićeva opusa napisao i glazbu za ostalih trinaest pjesama - opisuje Novačić ideju za koncert.

upute. Šimićeva nećaka i aktualnog nositelja autorskih prava. Slušateljstvo je Pandžić iznenadio vrlo opsežnim i dokumentiranim

ucjenjivača-naredbodavaca dvadesetih godina pa do devedesetih, kad je Pandžić kao zakoniti nasljednik (poslije Šimićeva oca Martina pa braće Stanislava, potom Jerka) konačno došao do njih, rukopisi Antuna Branka Šimića bili su, veli

tih novih biografskih priloga iz uma i srca Šimićevih neposrednih srodnika, u mnoge bi današnje magluštine glede Šimićeva duhovnog života pa, dakako, i njegova svjetonazora, nešto svijetle jasnoće mogla unijeti već otprije znana no sada »

. Jezikoslovne su se pak analize, toliko potrebite pri pomnom proučavanju svakog pjesništva, ticale posebnosti Šimićeva (lingvo) stila. Nakon izloženih zapažanja daljnji će proučavatelji lakše moći prepoznati navratne elemente

u mladoj dobi, te je koliko u rano stečenim i usvojenim eidetičkim (geometrijskim) likovima toliko i u doživljajima iz Šimićeva ranog djetinjstva prepoznao težnju geometriziranim, racionaliziranim oblicima: mali da je Ante kao dijete u rodnoj

s dječakovim ocem, poduzetnikom Martinom. Slaven pak Jurić, ponajbolji naš stihoznanac, pozabavio se pitanjem Šimićeva tada pomodna ekspresionističkog simultanizma. Unatoč općem uvjerenju da je Šimić (uz Ujevića i Krležu) pisao mahom

eo ipso i najviše govori o ne-bitno-lirskoj (no i spekulativnoj, no i metafizičnoj, no i diskurzivnoj) naravi Šimićeva pjesništva u cjelini Profesorica Mira Menac-Mihalić u svom je izlaganju Frazeologija A. B. Šimića izvijestila o

tvrdi, »Šimić nije bio sklon ustaljenim svezama riječi, naročito ne u poeziji«. Jadranka Brnčić u svom je izlaganju Šimićeva zvijezda analizirala porabu te najznakovitije Šimićeve riječi u više konteksta. Prethodno iznijevši niz pokušanih

izvješćuje o leksemu zvijezda kao referentu. »Zvijezda«, veli Jadranka Brnčić, »tvori specifičnu os poetskoga Šimićeva korpusa.« Znatnu je pozornost pobudilo izvješće Vjere Lopine o istraživanju što ga je obavila zajedno s profesorom

Vjere Lopine o istraživanju što ga je obavila zajedno s profesorom Davorom Borasom, a pod naslovom Čestotni rječnik Šimićeva pjesništva. Istraživanje obavljeno najsuvremenijim metodama računalne pretrage i naknadna mnogosmjernog

kraća prozna stavka (André Gide, Marcel Proust, Rosa Luxemburg i Alfred Ehrenstein). Šimićeva stvaralaštva na njemu suvremene duhovnopovijesne fenomene iznijela su dva izlaganja. Ružica Filipović u tekstu A.

u zrcalu Kandinskoga, točnije njegovih ideja o duhovnome u umjetnosti. Autorica zapravo naznačuje duhovni kontekst Šimićeva intelektualnog sazrijevanja. A kako je bio pomodno moderan, Šimić je očito dobro poznavao ne samo Kandinskoga, nego,

položaju u matičnim književnostima, no daleko više na zajedničkom tematskom području: József je upravo u godinama Šimićeva preminuća ostavio snažan dio svog opusa o siromasima, baš kao što je i Šimićev ciklus o siromasima bio novouočena

ja vam to uredno plaćam. Sa poštovanjem Ivica Šitum jmbg 2705965381903 (uređaj je na gazdaričino ime Paškvica Makale) Šimićeva 64 21000 Split "