čvakajući Viagru nego progovoriti: Niti pisnu, niti zubi škrinu .? Proz poljanu mrka krvca teknu,? Niti pisnu, niti zubi
.? Proz poljanu mrka krvca teknu,? Niti pisnu, niti zubi škrinu .? Poljana se napuni tjelesa,? Niti pisnu, niti zubi škrinu
škrinu.? Poljana se napuni tjelesa,? Niti pisnu, niti zubi škrinu ...
da te je prvi put boljelo a ti ' nit ' pisnu, nit ' zubi škrinu ... ' - pa ženo draga, nisi ispala iz narodnooslobodilačke
se diže desno a kud spusti ono o kom korpa visi škrinu zubima Skočimiš kad od prvog dana znamo na čemo smo
, kolike je to veličajne dvore zapasao, Matan Drugi samo škrinu zubima:
Mikulom ukrao na vlastelinstvu L. osam purana? - Tko? Šta? - škrinu Mato. - Ja da sam ukrao, ne čuo vas bog, vi svi mahnitate, ili
supijana nakaza vlastelinskoga škribana krute pesti i škrinu zubima, šuljajući se natrag po stubama do spilje gdje je
Moglo je biti drugačije, a ti nijesi htjela... Da vidimo - škrinu napokon crni Jakov i skakaše po svojoj izbici poput
mi smo smet, skot... - I moj će dio biti I meni pripada dio... - škrinu prigušenim glasom crni Jakov, obuhvati lijepu ženu oko
svata. - Šta? Svjerila nijesi, ali držim da si i pogodila? - škrinu crni Jakov. - Jest, pogodila. No ti nećeš ostati na životu -
i upre oko u mene... - Tako će biti, ohola i gizdava Laurice - škrinu ćoreša zubima, a obrazima prolije mu se tamno rumenilo...
i desno ovim čudnovatim oruđem... Netko zajauknu, netko škrinu zubima, netko izlanu strašnu kletvu, kao da se oblak
... istina je - Ej, ti si danas nasjeo, paklena grdobo - škrinu mladić zubima da mu je sve pucalo u sljepoočicama i mišicama
mome stanu? - pokroči Jeluša prema momku. - Tko sam? - škrinu mladić dohvativši toljagu... - Zašto da ti nekažnjena