se podignula haljina pa joj se otkrila stražnjica ŠMRKO ¶
¶ Šmrko i Brko. Šmrko je bio praznovjeran čovjek, pa je prije
¶ Šmrko je bio praznovjeran čovjek, pa je prije polaska otišao kod
dokle god bude ovakvih pametnjakovića kao što je ovaj Šmrko . Zašio sam mu u ovu krpu komad magarčeva kopita, nek bude i
kopita, nek bude i ostane prava magarčina. Objesi Šmrko hamajliju o vrat i pođe da se pohvali svom drugu Brki.
majka plela sinu za hladne dane. Evo, to je moja hamajlija. Šmrko zavrije kapu na prstu i nasmija se: Ha-ha-ha, šta će ti u ratu
od umora i mnogih godina? Krenuše tako u boj; Brko s kapom i Šmrko s amajlijom. Idu oni, idu: jedan-dva, jedan-dva,
, i on sve bodrije korača. Pored njega oborene glave klima Šmrko . Evo šta njemu, praznovjernom čovjeku, došaptava
rovove. Noć, tišina. Očekuje se napad neprijatelja. Brko i Šmrko ćute jedan kraj drugoga, ali su zato budne njihove misli i
od straha i moli svoju amajliju: Jao, spasi me, molim te Moli Šmrko i moli, ali mu ništa ne pomaže. Iz mraka jazbine bulje u nj
mu oko glave šišmiši, ljutito škljoca gvozdenzuba. Da Šmrko nije praznovjeran, on od svega toga ne bi ništa ni čuo ni
, ma svaku općenito domaću utakmicu Dinama, dok šmrko ne ode. Čuj "omogućio svojim navijačima ", pa ne kužin u
drek smo dobili i još nam je opsovo mater Hrvatsku, a kao nije šmrko , pa svi znate da je šmrko.
je opsovo mater Hrvatsku, a kao nije šmrko, pa svi znate da je šmrko .
ću se ja.. Šmrko , Drko i Čičo, se nakon povraćanja po autima i borbe protiv