,: Zašto se Budiša i Čičak dan-danas boje komunističkih isljednika Zapravo ja i jesam idiot. Kad očekujem razum od neoustaša Doktor pravnih znanosti, sveučilišni profesor pa da nije čuo za odluku Ustavnog suda RH kojom se poništava Šuškov pravilnik. Čak i da je taj pravilnik čist kao suza, stan od 90 kvadrata nisu mogle dobiti samo dvije osobe ( Jadranka Kosor i sin Lovro ) u zajedničkom kućanstvu Neću špekulirati je li Kosorica znala tko je izbačen e da bi ona ušla u taj stan. No ,
radikalne desničare i umjerenjake. Šušak je inzisitirao da se Orešković izruči vojnim vlastima, MUP je to odbijao. Rat oko tajnika ličkog Operativnog štaba presjekao je sam Franjo Tuđman, hrvatski predsjednik, donijevši odluku u Šuškovu korist. I tako je istraga zaustavljena nakon manje od sedam dana. MUP je dobio obavijest da je Tihomir Orešković, tijekom pritvora postao aktivni časnik HV-a; u Đorđićevu je istodobno banula vojna policija, zahtijevajući da se
prema njemu u javnosti godinama, čak i u HDZ-u, nije bio pravedan kaže jedan od Šušku najbližih iz doba devedesetih Ivić Pašalić. Tvrdi kako su godinama Šuška pokušavali mnogi osporavati, namjerno potiskujući ključnu činjenicu da je Šuškova uloga u savezništvu RH i SAD-a bila prevažna. Nadalje, da nije bilo Šuška, sasvim sigurno je da naši mladim generalima koji su u ratu preuzeli zapovijedanje gardijskim brigadama, ne bi to bili u prilici učiniti jer je postojao snažan otpor
, ljenčarili i čekali da rat završi .. Da nije bilo tako, danas bi ti pisa ekavicom, što ti možda ne bi bilo teško, obzirom na familjarni dosje. Sve što je Ivo Josipović rekao stoji. Pogledajte koliko je Hrvata otišlo iz BiH kao rezultat Šuškove politike. Bosna je skoro ispražnjena od Hrvata. Svedeni smo praktički na status nacionalne manjine. Opstali smo tamo bili i pod Turcima. Sukob s Bošnjacima je bila najveća glupost koja je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i Republiku
utakmice sa slabašnim suparnikom s Baltika. Bez obzira na snagu i moć Španjolske i Švicarske u mlađim dobnim kategorijama, postignuto se može tretirati samo kao ponižavajući rezultat. Međutim, to ne može biti osnova za vrednovanje Šuškovog rada. Naime, od prvog dana izbornik je imao problema s odazivom igrača iz hrvatskih klubova. Preciznije, mnogi su uoči okupljanja naglo bivali ozlijeđeni, a samo dva-tri dana kasnije zdravstveno stanje bi im se čudesno popravljalo. Na
postati predmetom haaškog interesa. Za života Franje Tuđmana učinio je sve što je u njegovoj moći da spriječi Naletilićevo izručenje u Haag. Kako su novine tada izvješćivale, posjećivao ga je u zatvoru prenoseći mu, navodno, Tuđmanove i Šuškove poruke. U gomili stenograma koji su nastali permanentnim snimanjem sastanaka i dogovora u Tuđmanovom kabinetu, ovjekovječeni su i Pašalićevi dogovori s pokojnim šefom države o raznim pravničkim i zdravstvenim trikovima kojima je
nadležni. Domicilno je stanovništvo zaslužno da je sve mirno okončano, bez obzira na to što je tih ratnih godina Vrbovskim vladao HDZ. I u toj je stranci bilo mudrih i pametnih ljudi koji nisu željeli slijepo provoditi Tuđmanovu ili Šuškovu politiku. Možeš biti član bilo koje partije ako si čovjek, a oni su bili ljudi - kaže Vučinić. Ime mijenja politika SDP-ov gradonačelnik Vrbovskog Željko Mirković, i sam sudionik Domovinskog rata, politolog je po struci i Hrvat po
Ivana Galovića i zastupnika obrane Luke Šuška, svjedočenje Zorane Banić umalo nije održano. Naime odvjetnik Galović je neposredno prije početka iznošenja obrane Zorane Banić zatražio činjeničnu izmjenu optužnice što je izazvalo Šuškovo negodovanje. Galović je u optužnicu "ubacio" da je Banić ušla u Škabrnju kao pripadnica vojske SAO Krajine naoružana automatskom puškom, nožem i pištoljem s ciljem napada i ubijanja civilnog stanovništva, te je vikala, naveo je čitajći
posljedica jest činjenica da su generacije hrvatske djece odgajane u uvjerenju da je mržnja prema drugim nacionalnostima prirodna stvar. Konačna posljedica, u slučaju najgoreg scenarija, mogao bi biti povratak Tuđmanove i Šuškove politike agresivnog nacionalizma na velika vrata. Tko bi u tom slučaju bio njezin nositelj? Pa, bili bi to političari o kojima danas snatri ekstremna desnica kad kritizira pomirljive izjave generala oslobođenog optužbi za ratni zločin
, s obzirom da čitav u nju ne može stati . Šuškove politike. Vezano uz spor u Dajli, Kajin optužuje Crkvi da je u posljednjih sedam godina učinila više štete nego komunisti u 50 godina. Sada su svi shvatili da je Crkvi novac jednako mio, ako ne i više od Krista, oštro je prokomentirao Kajin .
tadašnjim aktivnostima i dogovorima sa Britanskim lordovima i Njemačkom obavještajnom službom. Predsjednik Tuđman je tek tada uvidio kako ne može potpuno vjerovati gotovo nikome od svojih dugogodišnjih suradnika te je stao na Šuškovu stranu. Tuđman je znao kako u hrvatskoj vlasti ima onih koji sabotiraju stvaranje Hrvatske države, ali nikad nije shvatio dijaboličnost Manolićeve politike, tj. kako je upravo Josip Manolić njihov glavni koordinator. Na smjenu je
. Neka društvena poduzeća su, pod političkim pritiskom morala prihvatiti otplate revaloriziranih, a davno otplaćenih kredita. U borbi za kupovinu poduzeća počela je oštra borba između Manolićeve struje bivše komunističke elite i Šuškovih trgovaca prema BiH. Kada je došlo vrijeme naplate, banke su kredite zamijenile za dionice i udjele, čime su postale vlasnici najvećeg dijela privrede. Ovakvom kreditnom politikom banke su postepeno postale vlasnici većine poduzeća ,
koji je čini se, bez izravne krivnje osuđen na četrdeset pet godina, dvadeset pet više od ljudi koji su stvarno zapovijedali njegovom vojskom. Uzalud. Ivici Račanu i društvu na pamet nije padalo da otvore osinje gnijezdo koje se zove Šuškova ostavština. Strahujući od desničarske buke, odabrali su provjerenu hrvatsku šutnju. Dakako: osjetljiva pitanja otvaraju se tek nakon neodređene povijesne distance, pa makar njihovi protagonisti ležali u grobu. Ako je u Kini Mao Ce
NACIONAL: Čemu je Naletilić dugovao aposlutno povjerenje Gojka Šuška? Zanimljivo je da su rođeni iste godine, u istom selu, da su išli u istu školu, ali se nisu poznavali. Barem se jedan drugoga nisu mogli sjetiti kad ih je 1990. u Zagrebu, u Šuškovu uredu, upoznao Vice Vukojević. Tuta je Šuška odmah šarmirao. Pričao mu je priče o svom, navodno, revolucionarnom djelovanju u Njemačkoj, Paragvaju, na Barbadosu. Oko Gojka su se u to doba skupljali razni ljudi: tadašnji hrvatski konzul
bojne. Bili smo jedinica kojoj je zadatke dijelio isključivo i izravno Gojko Šušak. Dao nam je naredbe i za akciju Maslenica i za akcije oko Dubrovnika, i za Zadar i za Istru. Do odlaska u Hercegovinu funkcionirali smo kao privatna Šuškova vojska. Manje smo se borili protiv Srba, mnogo više protiv loših Hrvata. Sjećam se da nas je Šušak poslao u Opatiju potkraj 1991. i da je bila riječ o tamošnjoj policijskoj postaji. Rečeno nam je da se dolje mora stvoriti red i da tamo nisu