Igara u svim gradovima domaćinima 01.07. u prijepodnevnim satima otvorenje izložbi u svim [... ] Švejk jedinstven je među književnim likovima. Njegova razvojni put u češkoj literaturi nije zanimljiv samo zbog toga što je

toga što je biografija njegova tvorca, pisca Jaroslava Hašeka, gotovo toliko živopisna kao i dogodovštine kroz koje Švejk prolazi već i zbog toga što je od pojave prvih humoreski do završnog, velebnog romana Švejk nadrastao okvire običnog,

kao i dogodovštine kroz koje Švejk prolazi već i zbog toga što je od pojave prvih humoreski do završnog, velebnog romana Švejk nadrastao okvire običnog, priprostog i naivnog vojaka i postao simboličkom ikonom. U raznim društvenim sustavima ta

i u doba recesije, koja zahvativši čitav svijet nemeće druga pravila ponašanja? Zanimljivost vezana uz dobrog vojaka Švejka je i ta što je Hašekovo djelo zagrebačka publika upoznala davne 1928. i to ne putem prijevoda romana već upravo u

hrvatski časopis znao donijeti prijevode Hašekovih novela i humoreski, a među njima i one o dogodovštinama vojaka Švejka , ali je tek Begovićev prijevod njemačke dramatizacije romana Broda i Reimanana i iznimna popularnost predstave,

bojišnica, ginući za carstvo koje teško da može zvati domovinom, nije bila Hrvatima nepoznata sudbina. Češki je Švejk na neki način bio pandan raznim domobranima Jambrekima, Vidima Trdakima, Štefima Loborcima, pa čak i Horvatima, te

, htjeli ili ne, postali žrtvom administrativnog carskog sustava i u krajnjim slučajevima topovskim mesom, Hašekov Švejk je majstor preživljavanja i antijunak koji uspijeva izigrati sustav.

je majstor preživljavanja i antijunak koji uspijeva izigrati sustav. Švejk je za svakog razumnog čovjeka potpuni blesan koji kao poštenjak neiskvaren uniformom, nepopravljivi civil i

upravo zahvaljujući vlastitoj naivnosti. Pa, ako i za trenutak pomislimo da je bilo što od onoga što je učinio, Švejk napravio misleći o možebitnim posljedicama svojih djela, ako i na trenutak pomislimo da u njegovim djelima ima

i lukavstva već će nas sljedeća glupost koju taj dobri vojak čini u potpunosti razuvjeriti. Jer sve što čini, Švejk čini iz najbolje namjere, u želji da razveseli svoje nadređene ili nekom od poznanika vrati uslugu. Pri tome ponekad

svijet koji ga okružuje, apsurdni svijet degeneriranih aristokrata i njihovih činovničkih poslušnika (P. Jirsak), Švejk se u prvi mah uistinu može učiniti gotovo maloumnim glupanom čija djela proizlaze iz nerazumijevanja načina

, nego i vlastitu spremnost da se ponekad u posljednji trenutak toj manipulaciji vrlo uspješno izmakne. A Jozef Švejk se, iako se načelno prepušta toj manipulaciji, ne da samo tako oblikovati. On ostaje dobrohotan i dobronamjeran, vrlo

raste i pretvara sve oko sebe u lakrdiju. Ali ne lakrdiju i farsu, nego pravu satiru kojoj svojom navodnom naivnošću Švejk bespoštedno izvrgava sve oko sebe.

. Ali ne lakrdiju i farsu, nego pravu satiru kojoj svojom navodnom naivnošću Švejk bespoštedno izvrgava sve oko sebe. Švejk ne postoji bez pravog interpreta Švejk se (..) paradoksalno javlja kao korozivni čimbenik vojničke mašinerije te

kojoj svojom navodnom naivnošću Švejk bespoštedno izvrgava sve oko sebe. Švejk se (..) paradoksalno javlja kao korozivni čimbenik vojničke mašinerije te slojevit književni tip. Komika njegove