dozvola i obezbeđivanja velikog broja neophodnih papira, istakao je zamenik generalnog direktora Lukoila Oleg Šarov , dok je tehnički direktor Srđan Stanojević podvukao da Lukoil trenutno čeka dobijanje dozvola od lokalnih vlasti za
ljuba Vidosava, Sretila ga i upitala ga: "Oj, Boga ti, Grčiću Manojlo, Da li viđe Stevu malenoga? Stvorio se u janješce šaro , Ode jutros niz to polje ravno. "On se ' vati u džepove svoje, Da izvadi nogu od janjeta, To ne bila noga od janjeta, Nego
i drugog kuvara, pa da overimo i drugi deo menija, eda se zna jednom na čemu smo. Šaro ¶
, Poče njemu Šarac posrtati, Posrtati i suze roniti. To je Marku vrlo mučno bilo, Pa je Marko Šarcu govorio: "Davor ', Šaro , davor ' dobro moje "Evo ima sto i šeset ljeta" Kako sam se s tobom sastanuo, "Još mi nigda posrnuo nisi," A danas mi poče
i da znam da guslam. A imao sam gusle što niko. Pravio ih jedan komitaš, tri godine se krio u pećini pa od preduga vremena šaro britvom dan i noće te ispalo djelo da se streseš od straha i meraka. I britkija sablja na njima i britkija junaka i krila
ga ustreli vila, trže se iza sanka, pa otskoči s konja šarenoga, dobro Šarcu kolane poteže, Šarca konja grli i ljubi: Jao Šaro , moje desno krilo (II, 37, 53, 56). Zmorski je ispustio drugi navedeni stih, treći je samovoljno preinačio, a u
mu całuje:, Ejże Szarcu, koniu mój skrzydlaty (428. Na zemlju skoči sa svoga Šarca, vrat mu grli, grivu mu ljubi:, Ej Šaro , konju moj krilati). Marko zove Miloša da idu da prose čudno čudo Rosandu đevojku pa će mu reći: Gori nam se, brate,
je izvedeno drvo života u saksiji s plodovima u vidu kubeta i nemačkih kutija, i natpis na staroslovenskom: Mre koj šaro . Polje je dekorisano i sitnim motivima u vidu raznovrsnih ptica (u letu i u stanju mirovanja), i grančica. U uglovima
namače na oči i uzjaši Šarca koji već beše od pića krvav do ušiju. Vrlo se junak rasrdio i reče Šarcu: Šaro , ne dostigneš, slomit ću ti noge sve četiri "
. Marko se prilično zbuni od tog čuda, ali se prekrsti, naže legen s vinom, iskapi, pa pođe Šarcu govoriti: Šaro , davor, dobro moje, evo ima tri stotine leta kako sam se s tobom sastanuo, još se nikad nisi poplašio Bog će dati, te će