i čemernim otečestvom obladaće debeli, crni mrak i mrtva, ledena sloboda. Zatrijeće se pakleno i pogano šjeme agarjanskih krvoloka i zulumćara. Onog krvoločnog i bijesnog zuluma nestaće, ali će nastati suvi zulum koji će gristi srce i dušu, a
za odobrenje da otud prevoze džebanu skelom preko Dunava. Svoje pismo završili su rečima: "I ako bog da te se otmemo iz agarjanskih ruku a mi ćemo s vami se za sve namiriti ". 3
što preostade od ljutoga mača, pobeže u velikome strahu u Podgoricu. Bojište krvavo bejaše ispunjeno mrtvih telesa agarjanskih , i mnoštvo plena i oružja. Pričali su potom neki hrišćani iz Crmnice, koji se behu namerili u turskoj vojsci, a to i sam
, sa ćivota Svetog Stefana Dečanskog i pod aurom Svetog Kneza Lazara, u grču i jecaju, mučenih i čerečenih Srba od agarjanskih do arnautskih vremena, trpe američku čizmu i čizme američkih slugu s konca i konopca Zapada, i trpe Vučićevih
množini svojih beležaka. Agarjanskih , zbog čeda prožderskih i obrtničkih koji rade na omrazi duše "- čujem glas Georga Vertabida, duboko iz mog ponora koji
svome padu. Veliko carstvo beše raskomadano ol slavoljubivih i vlastoljubivih velikaša, te postade lak plen silnih agarjanskih osvajača, zadahnutih fanatizmom islama. Uzalud se Lazar Kosovski ovenča trnovitim venicem, uzaman Stevan Visoki
Vuka, da je u njegovo vrijeme (oko 1516. g.) u mjestu Vrhbosni, koja se zove Sarajevo, bilo "veliko umnožavanje agarjanskih čada, a pravoslavne hrišćanske vjere u toj zemlji veliko opadanje ".
bist krjepk glad, jakože člvjekom ot svojih život lišati se. Oh bijeda, oh tuta, oh skrbi v to ljeto ot prokleti čeda agarjanskih na hristjanski rod, oh, oh, oh "[ 163 ] Pored svega toga, u istom manastiru našlo se vremena i pogodne prilike da se već
agarjanskom, a za carovanja u Carigradu cara Konstantina i Irine, nastadoše u Palestini međusobne borbe između agarjanskih plemena. I te borbe nanošahu silne štete po celoj Palestini. Ratujući među sobom, varvari pustošahu ne samo sela nego i
mesta, i pod igumanstvom prepodobnog Vasilija ugađahu Bogu svojim podvižničkim životom, i u vreme ovih mećusobnih agarjanskih borbi i njihovih razbojničkih napada bezizlazno boravljahu u svojoj obitelji. Jer, iako su mogli da napuste lavru i
Svetogorsko predanje mu pripisuje da je u to vreme osnovao manastir Grigorijat, koji je po njemu dobio ime. Zbog napada agarjanskih i on napušta Svetu Goru i zajedno sa grupom svojih učenika odlazi u Srbiju, primljen od cara Lazara. Oko njegove pećine u
usred agarjanske flote i oštetivši je silno. Ali one druge dve vojvode, zavidljivci, ostaviše ga i pobegoše. No pošto agarjanskih lađa beše mnogo više nego njegovih, opkoliše ga i uhvatiše živog. I kao zarobljenika odvedoše ga sa sobom, baciše u