je da deli bonuse svojoj vojsci. Procenjuje se da je u kasnijim fazama Aleksandrovoga pohoda jedan prosečni vojnik falange dobijao 150 drahmi mesečno ili
, Kasandar, Nearh, Harpal i Filota Parmenionov. Mnogi od njih postaće Aleksandrovi prijatelji i budući generali. Aristotel je učio Aleksandra i njegove
Filoti je sudila skupština od 6.000 Makedonaca i osudili su ga na smrt. Aleksandrovi pratioci su pre toga izneli optužbe protiv Filote. Filotin otac
su neki kraljevi paževi. Optuživali su zbog te zavere i filozofa i Aleksandrovoga službenoga istoričara Kalistena iz Olinta. Iako nisu nađeni dokazi da
. Međutim pored makedonskih migracija po novoosvojenim teritorijama Aleksandrovi stalni zahtevi za novom vojskom smanjivali su makedonsku radnu snagu.
telo biti prosperitetna i nikad je niko neće moći osvojiti. Aleksandrovi naslednici su zbog toga posedovanje njegovoga tela smatrali simbolom
. Na taj način formalno je nominovao Perdiku naslednikom. U Vavilonu su Aleksandrovi telohranitelji sazvali njegove glavne prijatelje i generale.
koristi pseudonim AlexUdakov sa dvadesettrogodišnjim Andrejem Aleksandrovim , koji sa suprugom i detetom živi u malom gradu koji se nalazi istočno od
nesto poznatiji i bazira se uglavnom na izmeni u motornim krugovima ( Aleksandrovi krugovi) na nivou bazalnih ganglija.
aneksija Oldenbuške Vojvodine, čiji vladari behu bliski rođaci Aleksandrovi ; najposle, rusko ponovno prijateljstvo s Engleskom, sve je to davalo
pre Hrista vladala i bliskim istokom pa sve do kraja cetvrtog kada su je Aleksandrovi Makedonci razbili.Kasnije, u vreme Rima i Vizantije vise drzavnih
, predviđenog da se vidi sa različitih krajeva pustinje. Tu su i Aleksandrovi roditelji, Filip i Olimpija, car Samuilo u sedećem stavu, pomalo setan
tom prilikom susrela se sa slavnim ruskim operskim rediteljem Jurijem Aleksandrovim . Dogovorena je saradnja ovog reditelja i Opere i teatra Madlenianum na
druga žena nije iz kraljevske kuće ", o ostalom se može ugodno nagađati. Aleksandrovi savetnici, koji su veoma različiti, mogli su biti u priličnoj
zakonitost, odnosno ustavnost proglašenja kraljevića Petra Aleksandrovog Karađorđevića za kralja 27. marta 1941. godine.