. Međutim odjednom se pojavio Alkibijad, koji je tu slučajno naišao sa pojačanjem od 20 brodova. (Ksenofont pominje 18 Alkibijadovih brodova.) Dolazak Alkibijada ohrabrio je atinsku stranu, a obeshrabrio spartansku, pa se spartanska flota dala u beg
obema stranama pomaže da se domognu pobeda. Na kraju mu ne veruju ni na jednoj. Ispripovedane iz osuđeničke ćelije Alkibijadovog telohranitelja i ubice, čoveka čija ljubav i gnušanje prema svom bivšem zapovedniku odražavaju izmešana osećanja
poteru za njim natrag preko moreuza u Aziju. S Persijancima su bila trojica jednakih iz Sparte čiji je vođa, Endije, bio Alkibijadov blizak prijatelj još od detinjstva. Njih su vlasti u njihovoj domovini imenovale ne da učestvuju u ubistvu, nego da
pomoćnika koje je odabrao da pomognu da se delo smisli i izvrši. Uz njega je bio i Atinjanin Polemid. Polemid je nekad bio Alkibijadov prijatelj. Dok je Alkibijad nizao veličanstvene pobede u Helespontskom ratu, Polemid je bio njegov pomorski
kad je predvodio svečanu povorku za vreme praznovanja Eleusinskih misterija. Živo ga se sećam sa Samosa, posle Alkibijadovog povratka iz izgnanstva u mornaricu. Trenutak je bio krajnje škakljiv; dvadeset hiljada mornara, mornaričkih
od rulje koja je izgledala podjednako spremna da ga kamenuje koliko i da stane u vojnički pozdrav. Proučavao sam izraz Alkibijadovog lica; na svetu ničeg očiglednijeg nije bilo od toga da je čoveku pokraj sebe s potpunim pouzdanjem poverio svoj život. A
on sam već na početku našeg prvog razgovora, zato da bih, kako je tvrdio ja, koga su bračne veze spajale s Alkmeonidima, Alkibijadovom rodbinom po majci, a s Alkibijadom samim Sokrat, jer je bliskost među njima dvojicom bila dobro znana odmah saznao
kao Marambo (anagram od Floberove Salambo i Volterovog Karamba). U njegovom početničkom radu visi onaj kusi rep Alkibijadovog psa. Htjede začuđivati, "epatirati ", i to je, kao snobizam, moderno. Svi još pamte kako je prije svoga odlaska u
boljem svetu i društvu u celini, razlog je zbog koga svaki čovek treba da poštuje Erosa i neguje ljubavnu umetnost. ALKIBIJADOV GOVOR I EPILOG
za humor, njegovom filozofijom, itd.) i tako sam postigao pravi ton. Ljudska priroda se nije promijenila još od Alkibijadovih dana. Mi se svi silimo, pravimo greške, isto kao što su oni nekada pravili. Planovi nam se izjalove, baš kao i njima davno
što više životno. To je ono što ja radim i uspijeva mi. Alkibijadovog vremena i našeg doba?
se više nije pilo čisto, već je mešano sa vodom. Vrhunac rafiniranog kulinarstva u staroj Grčkoj bilo je u Perikleovo i Alkibijadovo vreme od 449 do 429 godine p. n. e. kada je Perikle suvereno vladao Atinom. Istoričari tvrde da su tada pekari umeli da