kod Brvenika, gde po smrti bi sahranjena i ona i njeni sinovi. Mlađa Lazareva sestra bi udata za vojvodu hvostanskog [ 2 ] Altomana , po kome biše nazvani poznati Altomanovići. Sa Altomanom ona dobi sina Ivaniša, koji po smrti svojoj bi sahranjen u
¶ Altomana , Vojislava i ćerku Vojislavu (Sele). Nasuprot kralju Dečanskom njemu miran porodični život nije odgovarao (to će
pod kontrolu sitniju vlastelu. To nije bio nimalo lak zadatak, ali imao je pomoć dvojice svojih mlađih sinova: Altomana i Vojislava. Ova dvojica nisu bila mnogo mlađa od Miloša, međutim vojvoda Vojin ih je držao pored sebe ne želeći da ih,
i da u narednim godinama očuva svoju poziciju. Ostavši bez najstarijeg sina on se oslonio na preostalu dvojicu sinova - Altomana i Vojislava. Nema sumnje da su oni i do toga momenta uz oca učestvovali u okršajima koje je ovaj imao sa okolnom vlastelom
da bi bio pozvan na dvor. Barem ne u tom momentu. Altomana u istorijskim izvorima jeste iz 1335. godine. Tu se on spominje bez bilo kakve titule, samo kao "Altoman, sin Vojinov ".
Vojislav uvideo da sa svojom malom oblasti ne može postići mnogo i da mu je ona nedovoljna za bolju budućnost. Od brata Altomana se nije mogao nadati bilo kakvoj pomoći, tim više što se radilo o porodici u kojoj je sebičnjakluk i vlastiti interes bio
samo nekoliko dana kasnije odlučio da za zaštitu ovih brodova pošalje i jednu ratnu galiju. O tome opet obaveštavaju Altomana , ali mu napominju da najam galije (kao i najam brodova) mora on sam da plati.
brodova) mora on sam da plati. Altomana i njegovu porodicu, što uglavnom nije tačno. Oni su se porodice Vojnović plašili, jer su se plašili njihove
okolini, a s druge strane imao je brata na carskom dvoru što je bila značajna prednost. Za pretpostaviti je da se od Altomana tražio pristanak ili da mu je barem stavljeno na znanje da mu brat ostaje na dvoru.
smrti moćnog cara Dušana? Altomana koji je došao na poslednji carev ispraćaj. Uz Altomana stigla je i brojna pratnja koja je trebala mu pomogne da lakše
i stavioca Vojislava Vojnovića kada je dočekao svoga brata Altomana koji je došao na poslednji carev ispraćaj. Uz Altomana stigla je i brojna pratnja koja je trebala mu pomogne da lakše izdrži zimu i da se pobrine za boravak. Uzimajući u obzir to
još uopšte imao bilo kojeg prijatelja. Spisak neprijatelja je dugačak. Na prvom mestu je to sin njegovog brata Altomana - Nikola Altomanović, mladić kojeg je grubo oterao i koji takav postupak neće nikada zaboraviti, ali ni oprostiti. Tu
je mogao imati dobru školu i mnogobrojne učitelje. Počev od dede - vojvode Vojina, preko strica Miloša, oca župana Altomana i konačno strica kneza Vojislava, ova porodica je bila prepuna političkih prevaranata i nadasve spremnih ratnika
koja je bila u odnosu na njega slabija, a u tom svom pohodu nije poštedeo ni Nikolu Altomanovića sina svoga rođenog brata Altomana . Odmah nakon smrti Altomanove upao je u njegove oblasti i proterao Altomanovog maloletnog sina Nikolu koji je imao tek
smrti kneza Vojislava imao tek 14 godina. Župan sigurno nikada nije zaboravio na koji ga je način sa imanja njegovog oca Altomana isterao knez Vojislav, ali u prvo vreme je ipak mirovao (zbog mladosti verovatno). No, sve to nije trajalo dugo jer već