da je povezan sa ovim ratnim aktivnostima koje je imao kralj Dušan tokom 1341 - 1343. godine. Možda je baš tada Altoman dobio titulu velikog župana. Iako se u pisanim dokumentima koji su sačuvani Altoman po prvi put spominje kao veliki župan 1437. godine, ona je nesumnjivo njemu pripala nekoliko godina ranije. To svakako znači da ga je kralj Dušan ne samo poznavao ( što je samo po sebi dovoljan uspeh ) već i veoma cenio. Da je to tako svedoči i to što je porodici Vojnović ( možda baš i Altomanu ) prepustio stonski dohodak koji je Dubrovnik plaćao kralju. To nije bila baš mala svota novca i kralj se nje ne bi odrekao tako lako pa se može pretpostaviti da je taj dohodak verovatno bio nagrada za zasluge u proteklih par godina. Moguće da je Vojislav za vreme svoga boravka u Dubrovniku ( 1343. ) obaveštavao grad da naplata stonskog dohotka prelazi na njegovu porodicu .
. Altomanu , odlučili su da te naredbe prekrše. Kako je postojala opasnost da gusari napadnu brodove i pokušaju opljačkati svatove sa bogatim poklonima to je Dubrovnik samo nekoliko dana kasnije odlučio da za zaštitu ovih brodova pošalje i jednu ratnu galiju. O tome opet obaveštavaju Altomana, ali mu napominju da najam galije ( kao i najam brodova ) mora on sam da plati .
još nisu imali takvog iskustva pa su na sve načine pokušavali da ga odobrovolje i da ga održe u tom stanju. Teško da bi i to bio dovoljan razlog da mu unajme brodove i ratnu galiju da im se nije svojim pismom lično obratio car Dušan i zatražio od njih da učine onako kako Altoman traži. Cinični trgovci i vešti političari, Dubrovčani ne zaboravljaju da mu i to podvuku navodeći da to čine na prvom mestu zbog "poštovanja prema pismu gospodina cara ", a tek onda iz" ljubavi prema samom Altomanu " .
prema samom Altomanu ". Altomanu i Ratoslavi. Poznavajući sa kakvom su se škrtošću Dubrovčani odnosili prema novcu teško da je poklon koji su oni poslali mladencima bio neke veće vrednosti i da je značio bilo šta više od obične kurtoazije .
spletkama, pa i naklonjen potajnim ubistvima . Altomanu , zavidan napredak. Nakon smrti vojvode Vojina, njegovi sinovi razdele humsku oblast kojom je ovaj upravljao. Otac Nikole Altomanovića, Altoman, bio je oženjen ćerkom vojvode Mladena, koja se zvala Vitoslava. Ona je imala brata Branka Mladenovića, od kojeg potiče poznata porodica Brankovića, što će reći da je sa Vukom Brankovićem bila u najbližim srodničkim odnosima ( bila mu je tetka ). Negde oko 1340. godine Altoman nosi titulu župana, a da je uživao zavidan ugled vidi
i na njihovo potomstvo, pa su plemići bili i jajački grofovi Brankovići, begovska kuća Brankovića u Rogatici i erdeljski Brankovići despota Đurđa . Altomanu , bratu Vojislava Vojinovića, srodnika Nemanjića. Godine 1318. župan Mladen je izrekao presudu Petru Toljenoviću, potomku Nemanjinog brata Miroslava, da plati kaznu za neku počinjenu štetu. Sinu Mladenovu Vranku car Dušan je dao zvanje sevastokratora i postavrio ga za gospodara Ohrida. Dižući zdravicu o svom krsnom imenu za trpezom u Kruševcu prisutnim velmožama, knez Lazar, po narodnoj pesmi, o unuku Mladenovu govori: Ako ću je napit po gospodstvu, napit ću je Vuku