se ispoljava kao umetnička odnosno kulturna inspiracija, drugde opet kao žal za nekadašnjom vojnom moći i političkim ugledom u svetu, a na svakidašnjem nivou kao čežnja za sitnim stvarčicama i proizvodima iz socijalističkog razdoblja, na socijalnom planu kao čežnja za nekadašnjim prijateljstvima i saradnjom, socijalnom i zdravstvenom zaštitom, ili pak čak i za tako, hm, banalnim stvarima kao što su sovjetske kobasice u savremenoj Litvaniji. A iza ove amorfne , ameboidne pojavnosti možemo da slutimo njenu osnovnu strukturu i njene karakteristike, koje se sumiraju u svakodnevnim frazama koje slušamo takoreći na svim krajevima postsocijalističke Evrope: na kraju krajeva, nije ni bilo baš toliko loše, ili pak jeste da smo bili siromašni, ali u stvari nam ništa nije nedostajalo, odnosno nije bilo ničega, ali bili smo srećni .
praklice. U zavisno od stadijuma razvoja, menja se i način ishrane praklica: fagocitoza i pinocitoza. Kod fagocitoze, u stadijumu sa bičem, postoje specifična usta citostom, u koja, pomoću bičeva, bivaju uterane bakterije, gljivice, eritrociti i leukociti iz krvi. Pinocitoza je zastupljena kod praklica u cistoidnom obliku, kada se usisavanje hranljivih materija iz okoline vrši po uzoru na ćelije čovekovog organizma. Potpuno specifičan način ishrane imaju ameboidne praklice. Taj oblik se javlja kada su praklice već prenamnožene i agresivno se bore za svoj opstanak, izlučujući velike količine toksina koji razaraju tkiva domaćina, omogućavajući fagocitozu ćelija domaćinovog epitelijuma i zauzimanje njihovog mesta .
. ameboidne ćelije, smeštene u mezogleji, gde se vare. Voda iz hoanocitnih komora putem odvodnih kanala otiče u paragstralnu duplju i izbacuje se kroz oskulum. Tok vode je uslovljen treperenjem bičeva hoanocitni ćelija i to uvek u istom pravcu - prema paragastralnoj duplji .