ili ugnuta, sa jednim ili dva šiljka. Sultan Bajazit je naročito bio vešt u rukovanju sekirom, ostao je zapis da je u angorskoj bici vitlajući njome do samog zarobljavanja ubijao na desetine Mongola. Bojna sekira ostala je u upotrebi u
Bajazitu (i pored toga što mu je posekao oca i uzeo najmlađu sestru u svoj harem) sve do sultanovog poraza i pogibije u Angorskoj bici protiv Tatara 1402. godine, u kojoj verno ostaje uz njega na bojištu i pošto su ga svi njegovi sinovi i
. Za sve vreme svog boravka u Bajazitovom haremu, Olivera je ostala u pravoslavnoj veri. Angorskoj bici 28. jula 1402. godine, jednoj od najvećih bitaka srednjeg veka, Bajazitovu vojsku potukao je mongolski osvajač
, kojeg su Tatari bili zarobili, ali se posle otkupio "(Orbin). To je bio onaj razlog koji je Đurađa Brankovića zadržao u Angorskoj okolini, budući da je pokušavao da svoga brata otkupi od Mongola. To mu je do kraja i uspelo, ali proteklo je dovoljno
svojom vojskom uputi u vizantijsku prestonicu. Turski sultan Bajazit, Stefanov zet i sizeren, ne samo da je poražen u angorskoj bici već je i zarobljen. U turskom vrhu počinju previranja i borba za presto. Stefan je video svoju šansu i priliku da
i ucenjivao, tražeći da potčini Pravoslavlje rimskom papi, a pri tome mu nikakvu vojnu pomoć nije davao. 17. Grgur je u Angorskoj bitci bio zarobljen od Tatara. Oslobodivši se kasnije, on dođe u Srbiju, zamonaši se i umre kao monah. 18. Reč je o
zaboravljaše ni tada brigu o zemlji i narodu sina svoga Stefana, nego u njegovom otsustvu iz zemlje (prilikom učešća u Angorskoj bitci 1402 godine) ona ponovo upravljaše narodom svojim, mudro ga rukovodeći ka carstvu nebeskom. Kada pak njen mlađi
sam Tamerlan. Te iste godine dobio je i titulu despota "od grčkog carskog dvora ". Posle poraza sultana Bajazita u Angorskoj bici prestao je biti u vazalnim odnosima prema Turcima. Konstantin Filozof [ 48 ] priča kako Stefan na Turke "veoma