slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "anomiju".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
igraju zapazenu ulogu ponajvise Ti studenti koji baronisu a ne protestuju. Ovaj brod ide u propast u slom u drustvenu anomiju u kojoj se sada nalzimo zajedno sa svima njima
osjetljive i ambivalentne osjećaje Britanaca prema tadašnjim društvenim promjenama koje su nosile nesigurnost i anomiju .
volje građana, nepristajanje na promenu vlasti, ignorisanje novih saveza na vlasti, siguran je put u društvenu anomiju i političke sukobe dalekosežnih razmera. Tamo gde se odbacuje izborni rezulat i gde se ne prihvata mirna promena
od haosa i da u njemu još uvek postoji poredak, iako to nije poredak prava. Na ovaj način vanredno stanje uvodi anomiju u pravo i upravo iz tog razloga se, prema Agambenu, teorija vanrednog stanja može predstaviti kao doktrina
i srpski rečeno lažu. Ali to ipak ima određeni sedativni efekat na širu populaciju. Naravno, u krajnjem ishodu to vodi u anomiju i sveopšte nepoverenje u institucije, demokratiju i ono što nam mediji i političari govore i pišu. Ali na kraći rok radi
i antipatija. Taj jezik sa rupama u kojima se gubi realnost vezana za određena pitanja, ustvari omogućava društvenu anomiju u kojoj se već nalazimo. Primeri: političar izjavljuje da bi ubio nekog političkog protivnika da je bio u prilici,
je još jedno mesto koje pokazuje dominaciju političkog nad pravnim sistemom i nemoć pravnog poretka, kao i svojevrsnu anomiju sistema uopšte.
, stvara sve veći jaz između onih koji vladaju i onih kojima se vlada, krizu poverenja u državnu administraciju, anomiju i radikalno otuđenje zbog svesti o ugroženosti socijalnih i ekonomskih prava i usmerenosti elita na borbu za
i jačanje nacionalnog identiteta; jača kulturnu i društvenu integraciju zajednice time sprečavajući socijalnu anomiju ; religija profiliše nacionalni partikularitet, identitet i samobitnost u uslovima postmoderne globalizacije i
interese, ako sve što nam silom oduzmu proglašavamo izgubljenim, onda smo na unutrašnjem planu nužno osuđeni na anomiju , a u međudržavnim odnosima na nepoštovanje, anonimnost i marginalizaciju. To je činjenica koju zna svaka ozbiljna
, jer potpuna društvena integracija uništava individualnost, a isključivi individualizam donosi otuđenje i anomiju . Sofističko isključivo zastupanje individualne racionalnosti nije omogućilo stvaranje bilo kakve zajednice, a
i društva i u primitivnim društvima (gde individua nalazi svoje mesto kroz svetost nomos a koji sprečava kolektivnu anomiju ), i u modernim demokratskim društvima (gde obuhvatni nomos postaje sekularna religija humanosti koja ističe
prirodnog stanja u kome više nema osećaja da važeći zakon obavezuje, i takvo stanje stvari prirodno vodi ili u anomiju ili u pokušaj stvaranja novog poretka u kome tih nedostataka ne bi bilo. Ovo drugo može imati dva vida: unutrašnju
sasvim sigurno zavisi od kvaliteta vlasti, a ključni parametar tog kvaliteta upravo je onaj koji najviše onemogućava anomiju , bezakonje, a to je upravo lojalnost. U zemlji teških i sistematskih nepravdi, kršenja ljudskih prava i, naročito,
se u elementarnijim formama od političke. Na taj način povećava se opasnost otvorene diktature, ili padna u potpunu anomiju . Takvu opasnost može se izbeći na dva načina. Prvi, koji je neizvestan, pretpostavlja spoljašnju zaštitu. Drugi je