, mudar, samovoljan i uporan, on prvo dovrši osvojenje zapadne Makedonije (1334 g.); zatim, otevši Arbaniju od Anžujaca do Drača i Valone i Epir od Grka do Janjine (1340 g), on nastavi sa pokoravanjem Makedonije gde Grci sačuvaše samo Solun i
(1349 g.) i ustanovio u Peći patrijaršiju nezavisnu od Carigrada. Pobedilac Grka (1351 g. opseo je Solun), Anžujaca , bosanskog kralja, ugarskog kralja, on je bio najmoćniji vladar na Balkanskom Poluostrvu i papa ga imenova "
samo što ce umesto srušene anžujske Kraljevine Albanije tamo za izvesno kraće vreme vaspostavila vizantijska vlast. Anžujci ponovo uzimaju Drač 1304, ali su teritorije severne Albanije ostale pod Srbijom: Karlo Valoa je 1308. godine potvrdio
u Draču 1336, a već 1338. pominje ce i Tanuš Topija, veliki vlastelin u oblasti između Mata i Škumbe, kao podložnik Anžujaca . Porodica Topija pokazaće ce potom značajnijom od drugih, takođe dosta osamostaljenih albanskih feudalnih rodova
. Taj vrlo borbeni i nedovoljno razboriti čovek, sa velikim ambicijama, stvorio je sebi neprijatelje na više strana. Anžujci su hteli da svakako dobiju Drač kao svoje staro uporište, a za Drač se otimao i Karlo Topija, najmoćniji albanski
došlo 31. 03. 1282. godine do velike narodne pobune poznate kao Sicilijansko večernje, koja je dovela do proterivanja Anžujaca sa Sicilije i dolaska snaga Petra III Aragonskog (1276 1285) na nju, primoravši Karla I da svoje snage spremljene za
ocenjuje kao nepouzdanog, razvratnog i surovog, dok sa mnogo simpatija govori o katolicima naklonjenom srodniku Anžujaca Dragutinu koga naziva kraljem Srbije, dok za Milutina navodi da je kralj Raške. Bez obzira na vrlo negativnu ocenu koju
koja je bila dalja rođaka francuskog kralja Luja - IX - (1226 1270) i napuljskog kralja Karla - I - (1266 1285) iz porodice Anžujaca . Pored njega, oni su imali barem još troje ili četvoro) dece.
Novi Bečej Vranjevo Anžujaca , Luksemburgovaca i Hunjadija doprineo je i njenom kulturnom napretku. Ovde dinastije su tokom XIV i XV stoleća
Drač i Valona, ali ona nije bila duga vijeka. Poslije 1268. godine Kraljevina obiju Sicilija potpala je pod vlast Anžujaca . Epirska Despotovina se raspala na dva dijela, na Epir i Tesaliju. Tokom 1272. godine i srednja i južna Albanija
se raspala na dva dijela, na Epir i Tesaliju. Tokom 1272. godine i srednja i južna Albanija potpale su pod vlast Anžujaca (Karla I). Uskoro je obnovljena Vizantija, pod carevima Mihailom VIII Paleologom II (1281 - 1328), povratila
počeo da navodi i Albaniju. Taj grad je u sastavu srpske države ostalo do 1304. godine, kada je ponovo potpao pod vlast Anžujaca .
. U tom periodu se izdvajaju i pojedini albanski feudalci, koji su priznavali vrhovnu vlast Vizantinaca, Srba ili Anžujaca , zavisno od njihove moći.
šumom, postoje teorije o avarskom poreklu imena koje znači stražarski toranj, dok Jene Sentklari tvrdi da je za vreme Anžujaca Bečkerek osnovalo pleme Bečej i Gregori, pa je mesto tako dobilo naziv. Nakon šest vekova ime grada promenjeno je
abdikacije, nije uticala na spoljašnju politiku u Kraljevini. Ne znajući za Sicilijansko Veče i nemogućnost Anžujaca da nastave balkansku akciju po prvobitnom planu, Milutin je, veran savezu s njima, produžio rat sa Vizantijom i zauzeo