u grčkim verskim svečanostima, a posebno apolonovim svečanostima. Persijsko i grčko plemstvo
su predstavljali nepobedivu konkurenciju Apolonovim proročištima, zbog čega joj se Apolon sveti
bila padina visoke planine, kao što je slučaj sa Apolonovim hramom u Delfima, oko koga su se, na širokim
rođenje Apolonovo i stoga su ga kasnije zvali Apolonovim sinom i glasnikom.
priznanje da je u priči o svojoj ljubavi, gonjen Apolonovim žarom, mnogo izmišljenoga dodavao stvarnom.
je takođe povezan sa kamenom. U grčkoj kulturi u Apolonovim hramovima posvećeni su mogli da vide kamen
Hristovu ikonu uporedo sa izobraženjem Apolonovim [ 28 ] i ikonu Presvete Bogorodice uporedo sa
sveštenomučenika Vavile, koje su ležale u Apolonovim Dafnima, nego naredi da ih hrišćani uzmu otuda,