Rosemary s Baby) su klasici i perjanice žanra, te ga svrstavaju u prvi red stvaralaca giallo horora, odmah uz Darija Arđenta i Marija Bavu. No, ovi izvrsni naslovi, čije su mnoge kultne scene prava filmska (B) poezija, ga opet nisu sprečavali da
i sedme decenije dvadesetog veka zahvatila Apeninsko poluostrvo. Arđenta (Dario Argento) "Tajna crne rukavice" (L ' uccello dalle piume di cristallo, 1969) zaokružio je osnovne postulate
da taj položaj može da doprinese društvenim Kompletan tekst Arđenta , koja je posle dve decenije zaokružena filmom "La Terza Madre" (Treća majka), tema je tribine koja će biti održana 3.
i najuticajnija ostvarenja u žanru strave i užasa. Taj film, naročito uvodna scena ubistva, ustoličio je Arđenta kao "italijanskog Hičkoka" i u mnogome inspirisao Džona Karpentera za njegov horor klasik "Noć veštica" (1978).
horor filma; ipak, Bava je u izrazu (pre svega ritmu i dinamici filma) mnogo staloženiji od nervoznog i eksplozivnog Arđenta . No, jedna osobina koju ova dva režisera zaista dele je dovoljna da ih dovede u direktnu vezu kao i da prožme, obuhvati i
čulnosti, izvitoperen jednim sasvim posebnim odnosom prema katoličkoj dogmi. Ništa slično se ne bi moglo reći za Arđenta . Njegovo uživanje u prizorima uništene ženske lepote je čisto vizuelne prirode, bez ikakvog naknadnog učitavanja
. On svoje glumice i njihove filmske smrti posmatra kao skulpture tačnije, glumica u njenom originalnom stanju je za Arđenta poput gline koju će on tek brutalnim, kreativnim ubistvom izvajati u njen konačni, savršeni oblik. Poezija
od De Palme, zapravo, rođeni su upravo iste godine. Iako je De Palma počeo da snima filmove nekih deset godina ranije od Arđenta , u pitanju su uglavnom kratki amaterski radovi koji nisu imali širok publicitet. Dakle, iako je Arđento spreman da
uticao na De Palmu ne bi bila neodbranjiva imala bi u najmanju ruku isto argumenata koliko i ona da je De Palma uticao na Arđenta . Na kraju, niti je nemoguće niti bi bio prvi put (ili izuzetak) da je u pitanju međusobni uticaj dva režisera kao i dve
filmove. Ako ste ljubitelj italijanskog horora, po svoj prilici je naše mišljenje izlišno jer već odavno znate za Arđenta i imate nekoliko njegovih postera na zidu. Ako niste, sve su šanse da vam se njegovi filmovi nimalo neće dopasti. Sve
malu grupu ljudi koja boravi na istrazivackoj stanici. Ardjenta i ostalih umeli da urade je da bez preteranih specijalnih efekata naprave jezivu atmosferu i jeziv horor film koji
gledamo u filmu "Voz za Dardžiling ", dobio je glavnu ulogu u filmu italijanskog majstora strave i užasa, Darija Arđenta . Film "Giallo" prati priču o stjuardesi iz SAD, koja se udružuje sa italijanskim detektivom kako bi pronašla svoju
sumanuta kao kod Bruna Mateija. Nisu poetična, stilizovana i (usudićemo se reći) lepa kao kod Serđa Martina, Darija Arđenta ili Marija Bave. Nisu ni otvoreno brutalna i puna gorčine kao kod Fernanda di Lea. Nasilje viđeno okom i kamerom Luća
i jesu velika inspiracija, mada je on stvarao pod velikim uticajem zapadnih žanrovskih filmova. Volim filmove Darija Arđenta i filmove Stenlija Kjubrika. Jake, snažne filmove.
mada tu je Fulči bio na samrti, i imao je srčanih problema, tako da mu nije na zlo uzeti... dakle, oprošteno je. Arđenta , osim Suspirije i Phenomene nisam gledao ni jedan njegov film i da sam rekao "Uf ovo je odlično "... uglavnom je bilo "