slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "arnhajm".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
rolnu stala što duža priča, iznosila 14 fotograma u sekundi . Arnhajm ( Rudolf Arnheim ) kada je napisao sledeći tekst: Foto-aparat sa pojedinačnim snimcima otkrio je da se celokupno organsko ponašanje odlikuje kretanjima punim izraza i značenja ( ) Na primer, aktivnost jedne puzavice ne izgleda prosto kao pomeranje u prostoru. Vidimo kako loza traži, pipa, doseže i najzad se hvata za pogodan oslonac baš onom vrstom pokreta koji poznajemo kao znak bojažljivosti, namere i sretnog ispunjenja želje. ( ) Kredaste iglice izbijaju iz kosti u
trošenje vremena na gluposti Arnhajm ), Poslednja bitka ( Bitka za Berlin ), Bitka za Normandiju, Džon Toland: Uspod i pad japanske imperije, Ken Folet: Stubovi zemlje, Ušice igle, Šifra za Rebeku, Sunovrat Divova ... ( Ovu poslednju trojicu pročitao ove godine ) ... Ove sitnije i ne računam .
izborima glasat će više od 85.000 glasača . Arnhajm ( Rudolf Arnheim, slika br. 9 ): Snimci napravljeni velikom brzinom ne samo što usporavaju pokrete jednog sportiste ili igrača nego ga čine gipkijim i mekšim. Pored toga što se menjaju izražajna svojstva predmeta koji se kreće, menjaju se i svojstva nevidljive sredine. Usporeni fudbaler izgleda kao da se kreće kroz vodu to jest, kroz gušću sredinu, koja pruža otpor kretanju i ublažava dejstvo Zemljine teže. ( ) Sporost se sagledava kao rezultat slabosti ili nedostatak
svojstva ( nije gušća ). Kako onda možemo govoriti o duelu? Zar se tu ne radi o simulaciji duela? Biće da je tako. - Ovakvi prizori su lokalnog karaktera. I na ovakva izražajna svojstva filma je mislio Slavko Vorkapić ( slika br. 14 ) kada je napisao: ( ) verujem da nije dovoljno dati glumcu da misao ili emociju izrazi samo svojom mimikom. Mora se pronaći način da se njegove misli i emocije iskažu slikom. Figurativno rečeno, kamera mora biti kadra da gleda u ljudsku dušu. 9 Rudolf Arnhajm : Umetnost i vizuelno opažanje: psihologija stvaralačkog gledanja, Beograd: Umetnička Akademija, 1971, Str. 342. 10 Marko Babac, ( prir. ): Vizuelna priroda filma: Slavko Vorkapić, 17. mart 1894 20. oktobar 1976., umetnik, teoretičar i pedagog filma, Beograd: Clio, 1994, Str. 41.
određenom trenutku koji bi trebalo da su svi trenuci; nazirao je kao u daljini sliku kakvu bi želeo da uhvati i zadrži, dok se ona stalno pomera, sastavlja i rastavlja, treperi i talasa kao voda koja neprestano teče, odlazi i dolazi, uvek nova i uvek ista, i bliza i neuhvatljiva . Arnhajm povodom Lesinga beleži: slikarstvo može da prikaže radnje posredno pomoću tela, a pesništvo može da opiše tela posredno pomoću radnji. Tekst koji opisuje sliku mora da jedan njen trenutak, doista, pretvori u sled reči koje o njoj govore, mora da je razbije u nabrajanje njenih elemenata. Govor o slici - sliku razbija-razvija u niz slika, u čitavu galeriju slika - ili katalog galerije slika. Opisivanje slike je u neprestanom iskušenju gubljenja slike, jer ona želi da se
. Arnhajma u njegovoj studiji Entropija i umetnost koja upućuje na protivurečna svojstva delova prema celini određenog umetničkog dela u neredu pojava i nagoveštajima sadašnje teorije haosa .
je proporcija zgrade UN u Njujorku, epohalni je preokret u entropiji raznih krivulja, ali i u odnosu na pre toga vidjenu konjukciju triju nebeskih tela - Zemlje, Sunca i Meseca, pri čemu dominira oblik kugle. Ovo je početna tačka Kjubrikove vizuelne filozofije, kojom gospodare krug i četvorougao.To što je sunce nad monolitom samo isečak svetlosne kugle i sto se sa njim preklapa u optičkom Gestaltu, ne ometa već naprotiv, pojačava efekat kako je davno pokazao Rudolf Arnhajm .
njenih leđa, a trebalo bi publiku munjevito prebaciti s druge strane ekrana pri prikazivanju naličja predmeta prethodno prikazanih spreda itd. Apsurdnost ovih "zahteva" osvetljava apsurdnost naivnog verovanja kod nekih filmskih radnika, kritičara i teoretičara da film "verno" odražava stvarnost. Istina, kod gledalaca postoji sposobnost prilagođavanja za prostorne promene, ali ona je ograničena i uslovna. Nije tačno ni kao što neki teoretičari tvrde ( Rudolf Arnhajm , na primer ) da film munjevitom brzinom "prenosi" gledaoca da stvari posmatra čas iz jedne čas iz druge tačke gledišta. Različiti aspekti su, većinom, servirani statičnom gledaocu. Izuzetak su neki u vožnji snimljeni kadrovi, naročito ako su prikazani na širokom ekranu. ( Kinestetičke reakcije spadaju u drugu kategoriju prostornog doživljaja. ) Naš eksperiment sa vozom i liftom dokazuje da postoji nešto što bi se moglo nazvati perceptivnom inercijom. Ali moguće je
kinosalata, gledačot treba da go najde i vistinskoto mesto za smestuvanje, da se naoѓa na vistinsko rastojanie od ekranot. Zašto, kako što zabeležuva Noel Birš, ako e mnogu blisku ... gledačot nikogaš ne ќe može da ja zgrapči sevkupnata plastika na kadriranata slika Ako, pak, e premnogu daleku od ekranot, ova rastojanie do taa mera ќe ja šematizira slikata, što toj ќe može da go vidi samo središteto na interesiranjeto. [ 8:30 - 31 ] Toa obuslovuva, kako što zabeležuva Rudolf Arnhajm , da nastapat neprijatni i zabeležlivi vidoizmenuvanja na ona što umetnikot saka da kaže. [ 76:107 ]
od ona što ќe go zatekneme na izlezot. [ 14:9 ] Arnhajm ja pobiva tezata spored koja filmskiot kadar se ograničuva samo na reprodukcija na ograničenoto vidno pole na stvarnosta, bidejќi vidnoto pole na okoto ne e ograničeno kako vidnoto pole na filmskiot kadar, zaradi toa što okoto može da se dviži vo site nasoki, na toj način postojano širejќi go svoeto vidno pole. [ 9:224 ]