asignacija je izjava volje određene osobe, koja se naziva uputitelj ( asignant ), kojom ovlašćuje drugu osobu (upućenika, asignata), da za njen račun
je pristanak sva tri sudeonika. Kod uputa radi se o trostrukom odnosu: asignant - asignat, asignat - asignatar i asignant - asignatar. Uput je temeljna
radi se o trostrukom odnosu: asignant - asignat, asignat - asignatar i asignant - asignatar. Uput je temeljna konstrukcija za mnoge bankovne ugovore i
njem. Anweisungsamffänger) ili asignat je stranka asignacije koju je asignant (uputitelj) ovlastio da za njegov račun štogod izvrši primatelju
duga koji ima prema asignantu, ali samo ako to nije teže od ispunjenja asignantu .
pravo zahtevati ispunjenje od asignata. asignant je ona stranka asignacije koja uputom ovlašćuje drugu osobu, tj.
ovlašćuje drugu osobu, tj. upućenika (asignata) da ovaj za račun asignanta štogod izvrši primatelju upute (asignataru). Asignant može biti
ovaj za račun asignanta štogod izvrši primatelju upute (asignataru). Asignant može biti dužnik asignatara (primatelja upute) i željeti uputom
takav asignatar nije dužan pristati na uputu, a i ako pristane, obaveza asignanta ne prestaje sve dok asignat (upućenik) ne dade ispunjenje.
asignanta ne prestaje sve dok asignat (upućenik) ne dade ispunjenje. Asignant može biti poverenik asignata (upućenika), ali ni asignat koji je
biti poverenik asignata (upućenika), ali ni asignat koji je dužnik asignanta nije dužan prihvatiti uputu, osim kad je ona izdana na temelju tog duga a
na temelju tog duga a ispunjenje asignataru nije teže od ispunjenja asignantu . Značajno je to što asignant može opozvati ovlaštenje koje je uputom
asignataru nije teže od ispunjenja asignantu. Značajno je to što asignant može opozvati ovlaštenje koje je uputom dao upućeniku (asignatu) sve
UGOVORA Član 1020 Upućivanjem (asignacijom) jedno lice, uputilac ( asignant ) ovlašćuje drugo lice, upućenika (asignat) da za njegov račun izvrši
, rezident dužnik koji preuzima dugovanje, rezident uputilac asignant , u elektronskoj formi.