se bori za vazduh, neki drugi, takođe imena, naprosto ispadaju . Ateneumu a ne u velikoj sali ( kombinaciji našeg Sava centra po veličini i Doma sindikata po ustajalom mirisu socijalizma ) i to oba puta u 5 popodne ( čaj ). Svirao je sa Svetim Martinom u Poljima, i isti program ponovio u dva dana. Jedino on. Svi drugi orkestri i veći ansambli nastupali su dva ili čak tri puta, ali sa drugim programima, dakle, računajući na istu publiku. A Peraja je hteo drugu publiku u manjoj sali. On je ovde strašno omiljen, njegovo malecko telo bilo je skroz okupano
106; i prirasla je uz njega, kako je i pre bilo ) . Ateneumu ( 432 ) kaže da znači žena, ali u poljskom jeziku nema toga značenja; zatim, imamo bratymstwo, smilje i bosilje ( Wisła, 1900, 452; uz tu frazu je urednik E. Majevski dodao tumačenje ); pokajać się, snacha; ôrazu Carevo Bupilo ( tj. mesto gde je car Lazar bupio s konja ) trebalo je objasniti, inače za jednog Poljaka nema nikakvog smisla ( 53 ). Isto tako i Serdzia Złopogłedżia bez komentara ništa ne kazuje jednom Poljaku .
u drugim predstavama ovde je bila i te kako na mestu. Džeri iz Gibsonovog komada je čovek osetljiv do bojažljivosti, baš kao Zbignjev Cibulski - kao glumac. Isto se može reći o Elžbjeti Kempinjskoj koja je sa svih strana primala pohvale za neobičnu suptilnost psihološkog portreta koji je stvorila u ulozi Gizele. Pojedini kritičari su zamerali Vajdi što u tekstu nije napravio veća skraćenja, što je uticalo na usporavanje tempa predstave. Uopšte uzevši, Dvoje na ljuljašci u Ateneumu je bio veliki uspeh. Primera radi, evo fragmenta jedne recenzije: "Uspeo je ( to znači, Vajda - M. K. ) da iz komada izvuče dublji smisao, da otkrije njegovo drugo dno. ( ... ) U toj inscenaciji Dvoje na ljuljašci nije samo psihološka drama dvoje Ljudi: to je i pokušaj sinteze života čoveka prepuštenog samom sebi u svetu ajkula i vukova, u svetu u kome niko nema vremena za drugog čoveka. U početku se Vajda bavi poznanstvom koje se uspostavlja između Gizele i Džerija, kao u Nevinim