je da se otkloni UZROK ove "povratne" ( recidivantne ) infekcije. Radi se o LOKALNOM problemu na koži aurikule koji je ognjište infekcije. Incizija ( mada je pravilnije da se kaže i uradi ekscizija ) bi trebalo da
nadražaji izvesnih tačaka na donjim ekstremitetima, izazivaju bolne senzacije u odgovarajućem delu aurikule , što se ne može objasniti sadašnjim znanjem iz neurofiziologije. Ovo potvrđuje mišljenje da neke tačke na
, isplaniran je lokalni triangularni transpozicioni kožni režanj i isti takav u gornjem polu aurikule , preaurikularno. Režnjevi se transponuju po principu dvostruke "Z" plastike čime je cela aurikula
sa bolestima unutrašnjih organa, posebno sa oboljenjima jetre i žučnih puteva. Isto tako, izgled same aurikule je služio za ocenu zdravstvenog stanja bolesnika ( ŠERCER-1951 ) .
u starom Egiptu, više godina pre n. e. upotreb-Ijavana je metoda termokauterizacije izvesnih delova aurikule u cilju lečenja neuralgija ishiadikusa .
ishiadikusa . aurikule kod ranjavanja na borilištima rvača i puštanje krvi iz usneškoljke kod raznih oboljenja organizma. U
oboljenja organizma. U oblasti rimske medicinske kulture postoje podaci o plastičnim operacijama aurikule posle povreda .
, u renesansi, LEONARDO DA VINČI ( 1452 - 1519 ) svojim anatomskim crtežima lica, posebno anatomiji aurikule posvećuje veliku pažnju. Crteži uha odnose se kako na njihov spoljašnji oblik, isto tako i na položaj u
). Jedan vek kasnije, VALSALVA ( 1666 - 1723 ) u svoje delo "De aurehumana" iznosi pored ostalog i korišćenje aurikule za smirenje jakih bolova zuba. IGNAZ COLLA iz Parme u Italiji, 1810, saopštava o svojim zapažanjima kod
kod jednog čoveka koji nije mogaoda hoda izvesno vreme, posle uboda pčele u predelu antheliksa aurikule . On isto tako ističe dobre rezultate lečenja oboljenja nervusa ishiadikusa retroaurikularnom