, Akunjin je iz dela u delo suvereno i superiorno šetao kroz gotovo sve rukavce kriminalističke proze. Tako je početni Azazel bio primer aproprijacije konspiracijske proze ruskim prilikama na pragu 20. veka, Turski gambit spajao je
teraj, ubeduj i taman kad pomisliš gotovo je evo ga buljuk novih. Ma koliko radio, red postaje sve duži i duži. Azazel sudio skupa sa mnom. Obicno bi menjali jedan dragoga, a ponekad bi širom otvorili više vrata i zajedno nadgledali one
dragoga, a ponekad bi širom otvorili više vrata i zajedno nadgledali one darovite Ðavole koji su ucili zanat sudije. Azazel je uvek bio oštriji od mene, ali je imao i više strpljenja. Uživao je slušajuci laži prestrašenih seni i navodio ih na još
bi seni ispoved bez i trunke izmišljotina, procišcene svojom sramotom i njegovim strpljenjem. Majstor istine bio je Azazel .
mracnim hodnicima. Jedne kišne noci, negde u Andima, Hrist ga je iskasapio, nasrnuvši skupa s ostalom bagrom svojom na Azazela skrivenog u ljudskom oblicju. Pedeset godina kasnije, šacica španskih vojnika osvojice citav kontinent, uništiti
vreme prode i on se oporavi vratice se. Ali to više nikad nece biti onaj stari Ðavo, majstor strpljenja i istine. Veliki Azazel .
, majstor strpljenja i istine. Veliki Azazel. Azazela . i mišlju o Zlatokosoj.
ce da radi punom parom. Hteo sam da završimo sa senima, koje cekaju u redu, a da njima s one strane ostane puno posla. Azazel patnjom puni paklene hodnike, glavni deo sudenja pao je na mene. Obicno sam sam sudio, ali sam morao sve cešce da ucim
dosta. Nisu nas jednom na zakletvu prevarili. Sve onako dobri i krilati, i nama i Ocu bi podvalili ocas posla. Na rec je Azazel pao, i vekovima od bola stenje, a krivaca nema.
. Red se pred Paklom ponovo napravio. Azazela i Satanine reci opomene pratiše me dok sam kružio hodnicima. Tanke potpetice Zlatokosine odzvanjale su u duhu mom.
hodnicima Pakla do pustih odaja svojih i tu, u gustoj tmini, još jednom proživeo Njeno Ne, praceno jaucima rastrgnutog Azazela . Tu, u domu svom paklenom, sudbinu mefistofelovsku sam cekao da promoli glavu i da je tu, na dnu Pakla jednom za svagda
svojim grehe naše i ljudske okajavamo pobunu spremamo. Azazelovi i moji jauci plavili su hodnike, kojima nikad nece odzvanjati zvuk Zlatokosinog koraka.
me spasite? Od maca Kristovog ili od mojih nebesa? Nije meni bilo spasa, Mefisto. Zbogom, prijatelju rece vec providni Azazel , i ostavi me samog u svetu prošlih do kojeg dodoh putujuci secanjima. Zveri bola izleteše iz ukrašenih zidova i krvavim
onih koji prodoše. Azazel , koji se privikao na moje sve cešce prisustvo, tiho rece: Pita li neko u Paklu za mene?
i modernizuju sudenje mrtvima. Sva su vrata otvorili i sad više eksperimentišu nego što sude. Azazel pokunjeno i obori glavu.