usamljenosti ili ravnodušnosti sveta (izreka: čovek umire sam "), bačenosti , neizvesnosti i smrti. Za naše vreme ta iskustva su detaljno predočena
u vrtlogu i turbulenciji jezivog luna - parka naše / ljudske / životne bačenosti u svet. Gust a sveden, razuđen a kontrolisan, bahat a obziran to je lik
stolica bi se mogla nazvati metaforom otcepljenosti, istrgnutosti, bačenosti u život, postojanje u kojem je jedina veza sa smislom tanana, krhka.
egzistencijalne panike, one nelagodnosti u kulturi, ili one mučnine i bačenosti u prostor sveta čak i pariske njegove slike, serije terasa i ateljea
svaki put kada u čoveku ojača osećanje kontingencije (slučajnosti) i bačenosti , osećanje da nema nikakvog moralnog poretka i garanta ni u svetu, ni
milosti. Odricanje od ovog sveta zla je uslov da se čovek povrati iz bačenosti i samozaborava u ovom svetu, u pređašnji identitet i odnos prema dobrom
i svatova uhvatile su tipične svadbene snove u svojoj halucinantnoj bačenosti u moduse očekivanja, ovekovečene u fotografskoj zaustavljenosti.
se za autentični način bivstvovanja ili pak ostati sasma podvrgnuti bačenosti i zapalosti. Peščanik.net, 07.03.2012.
temelji, skraćen je za večnost, sveden je na jedan trenutak, trenutak bačenosti na ovaj svijet. Onda je normalno da se kaže.. grabi dokle možeš, jer
bol zbog sveopšteg gubitka ljudskosti, egzistencijalisti govore o bačenosti u život. I staro i novo poimanje melanholije zasniva se na bolnom
neposredne istorije rat u Bosni... Razapet izmedu Srbije, Francuske i bačenosti u rat, proživljava dramatično kataklizmu otkrovenja zla... A poezija
filosofima fašizma reči kao autentičnost, herojsko izdržavanje u bačenosti individualne egzistencije, granična situacija, postaju sredstvo da
življenja), kao i egzistencijalističkim filozofskim teorijama o bačenosti u svet, bezgraničnoj otvorenosti prema svetu u kome prete dosada, seta
nju i njen zaključak o Seobama kao o romanu "o čovekovoj ontološkoj bačenosti u svet, "[ 1 ] a govoreći o naslovima prve i posljednje glave, Pavle Zorić
generacije nastaju iz prava na apsolutni novi početak i iz osećaja bačenosti u osobeni istorijski položaj. Političke generacije ne mogu se odeliti