u Bačkoj palanci iz 1773, i u selima Despotovu, Silbašu i Nestinu. Crna topola, četiri platana, močvarni čempresi i par belorepih orlova su zaštićeni spomenici prirode .
je rehabilitovano i vraćeno u prirodu . belorepih orlova, gde će se njihov podmladak gajiti do određenog uzrasta kada će biti reintrodukovan u prirodu. Ovo je
ovo hranilište u Južnoj industrijskoj zoni koje je do sada othranilo veliki broj prvenstveno veoma retkih belorepih orlova. Hranilište je jedinstveno u Srbiji jer se nalazi na 8 metara visine, a ptice se hrane otpadom koji s edobija od
crtež kakav se retko sreće u velikom golubijem svetu među bilo kojom rasom. Različit je i oblik glave niških i niških belorepih visokoletača. Ni veličina kljuna im nije ista, kao ni očni okviri. Pogotovu im je potpuno neistovetna kapa. Ona je kod
Ranije su masovnije odgajani u Nišu i Vranju, a danas su i u tim gradovima retki. Nema pisanih podataka o nastanku niških belorepih visokoletača. Smatra se da su nastali od turskih beskapih belorepih rasa prevrtača kojih ima nekoliko ( bursa, čakal )
retki. Nema pisanih podataka o nastanku niških belorepih visokoletača. Smatra se da su nastali od turskih beskapih belorepih rasa prevrtača kojih ima nekoliko ( bursa, čakal ). Oni su na jugu Srbije ukrštani s ' nekom rasom dvobojnih golubova
, teško je zaključiti. Odgajivači iz Vranja, pre petnaestak godina, krenuli su u aktivniju prezentaciju niških belorepih visokoletača. Redovno su ih prikazivali na svim izložbama sitnih životinja u Srbiji. Kruna toga je bilo učešće
i još jedan mlađi golubar iz Vranja, Vasilije Nikolić, koji sa ocem formira veoma brojno i kvalitetno jato niških belorepih visokoletača. Zahvaljujući svemu tome, povećano je interesovanje za ovom rasom pa ih sada ima i u Republici Srpskoj i
dvojicom odgajivača iz Vranja, započinju povratak gotovo izgubljenog prugastog varijeteta obojenosti kod niških belorepih visokoletača. Pravilnim radom, za relativno kratko vreme, postignuto je da sada ima već dosta primeraka kvalitetnih
kvalitetnih belorepaca sa krilnim prugama. Prošle i ove godine uspešno su organizovane tri specijalke niških belorepih visokoletača u Beloj Palanci, Nišu i u okviru Međunarodne izložbe peradarstva u Somboru, čiji pokrovitelj je bio
i Društvo odgajivača sitnih životinja Sombor 1871. Logičan sledeći korak bilo je automatsko priznavanje niških belorepih visokoletača kao rase, mada su oni odavno zvanično prihvaćeni kao varijetet niških visokoletača. Urađena je
koju posećuju lovci iz čitave zemlje, a u svom ataru imaju srndaće, jelene, divlje guske, prepelice, plovke i dva para belorepih orlova, kao i ptice u preletu. Za ovu priliku pripremili su lovački gulaš .