kritike onoga što Valter Benjamin naziva levičarska melanholija, a Benjaminovim figurama pobede i pobednika u kontekstu njegovog mesijanizma bavi se i
je da ponese. Umanjivanje kao princip i kao forma idealno se uklapalo sa Benjaminovim izbeglištvom. Jer umanjiti, takođe, znači prikriti. Kao što i
teorijski ljubavnik, leži na tom odru kao na granici novog doba? Benjaminovim rečima, dalje, spokojno opružanje Sontagove na odru izgleda kao
(u počast V. B.), sve do govora o fotografiji, koji kao što je to slučaj i u Benjaminovim napisima o fotografiji i arkadama prerasta u govor o epohi. Tu bi upravo
, problematičniji. Uz to, on bi Adornove poglede sasvim približio Benjaminovim . Za to bi se jamačno moglo naći dovoljno osnova. [ 13 ] Ali su zasigurno
, zatim sa Kafkinim Procesom, Muzilovim Čovekom bez svojstava, Benjaminovim Projektom arkade, Gogoljevim Mrtvim dušama, Bulgakovljevim