tvorac mogućijem slovom našu zemlju u vjetar razvije i u trenuć zemni okeani kad se prospu srebrnim strujama u propasti bezdne mrakovite - tako teku izobilno luče sa dobrotom svojom besamrtnom u prostore opširnoga bića.
njihovome vkusu. Što se više tvorenijem pružam, sve se njino carstvo umaljuje; vrijeme će i k toj cjelji doći da se bezdne mračne osvijetle.
svi mirovi rušit, moja bi se silna na njih ruka oružala s užasnijem gnjevom: ja bih sve njih u grdne komate razdrobio, u bezdne zajmio, pa bih druge iznova svjetove iz mračnoga lona voskresnuo i na kola okrunio njina.
, poraženi strijelom višnjega i njenijem plamom opaljeni, oblačeni u vječno crnilo. bezdne hladne zasute atomom, koje dosad ime ne poznaše do sna hladna i tišine mrtve, ne zefira, ne luče, ne glasa - sad ih moćna
svakoga gadnosti. bezdne tartarove, na nebesnu dognaše granicu. Stup veliki mračni sačiniše Satanini soputnici grdni od vječnoga svoga
u slatkoj ljubavi padenije neba protivnika i rođenje novog legiona, kojega je na vječno blaženstvo svemogući iz bezdne izveo da namiri pogubljenu vojsku.
ni predrasuda ni hladna hirurška ravnodušnost, nego ljubav. On je znao unapred, da će u duši svakoga čoveka naći dve bezdne , kao i u duši Karamazovih, budući u stanju da pronikne u tuđu dušu kao u svoju sopstvenu, on je išao samo da meri i
duši Karamazovih, budući u stanju da pronikne u tuđu dušu kao u svoju sopstvenu, on je išao samo da meri i sravnjuje te dve bezdne , bezdnu plemenitog i bezdnu odvratnog, i da postavlja njihovu razmeru. Mi se bojimo ljudi, koji nas okružuju; kad
najviđeniji čovek lord Bikonsfild, u ime čije se deru kože sa živih ljudi? "I Dostojevski se trudi, da razgraniči dve bezdne kod Zapada i Rusije, onako isto, kao što je on te dve bezdne razgraničavao u dušama pojedinih ljudi. Na Zapadu je mnogo
sa živih ljudi? "I Dostojevski se trudi, da razgraniči dve bezdne kod Zapada i Rusije, onako isto, kao što je on te dve bezdne razgraničavao u dušama pojedinih ljudi. Na Zapadu je mnogo kulture, ali malo Hrišćanstva, malo hrišćanskog,
po gaju. 50 Glas odziva iz peštera s žalostiju ječi, Doline su bez svirala, nit gdi lira zveči. Tihe sjene iz dubrava ko bezdne ti riču, I drevesa među lišćem jao, jao, viču. Ako mene, ah, Venera, pričina mog žara, 55 Ćudljivo (jer vine ne znam) oće
, kao nekada prorok Jona iz utrobe kita, i moljaše se govoreći: Gospode Bože Sila, Ti sediš na heruvimima i nadgledaš bezdne Ti vidiš tugu srca moga i teskobu u mračnom i smrdljivom grobu ovom; Ti znaš da sam imena Tvoga radi bila udata za
neznabožački? bezdne mora, i u ovu malu knjigu, kao u mali kladenac sažimamo. I mogućno nije, sami znate, sve more u nj uliti i po širini ploviti
da uznati. Ovaj - izvor života (35, 10) od izvora života Očevog proističući. Ovaj reka Božja (45, 5; 64, 10) što ishodi iz bezdne Božje no ne odvaja se. Ovaj - riznica dobrote Očeve i beskonačnog blaženstva. Ovaj - voda života (Jov. 4, 14) što život
koja se vidi na zemlji, sabrana u zbirišta svoja, naziva se more, a ona koja se nalazi pod zemljom zove se bezdna; iz te bezdne za potrebu ljudi i svakog živog bića, koji žive na zemlji, šalju se uvis vode kroz zemljina nedra kao kroz vodovodne cevi