kvaliteta, AD Granexport utvrđuje i objavljuje uslove za prijem i otkup kukuruza u svom silosu. Bešama sa Pasterom, obojica su bila u pravu. Svaki ima svoju čvrstu istinu jer je nepobitna istina da infekcije dolaze i spolja
je čestica života - protit, mikrozima ili bion - večna. To je odavno tvrdio još francuski biohemičar i lekar dr Antoan Bešam , a kasnije i Vilhem Rajh. Bešamov naučni rad je zataškan, a Rajh je ubijen.
Luj Paster na samrtničkoj postelji. Ovo se odnosilo na njegovo stalno suprotsavljanje teoriji biohemičara Antoana Bešama koji je tvrdio da klice u organizmu nisu uzrok bolesti već posledica biohemijskog poremećaja, odnosno kiselosti
nisu uzrok bolesti već posledica biohemijskog poremećaja, odnosno kiselosti sredine u kojoj se one nalaze. Bešam je pod mikroskopom video u krvi bele tačkice i nazvao ih protitima. To su najmanje proteinske tvorevine, najmanje žive
kiselu sredinu. Biologija, međutim, zahvaljujući uticaju Pastera, ovo već decenijama ignoriše. Diskreditacija Bešama i odbacivanje njegove teorije je tema za poseban tekst.
je to svojim eksperimentima 300 puta izveo u laboratoriji i dokazao ono što je pedeset godina pre njega otkrio dr Antoan Bešam . Profesor Bešam je tvrdio da svi mikroorganizmi nastaju u samoj krvi usled povećane kiselosti i tada se sićušne
300 puta izveo u laboratoriji i dokazao ono što je pedeset godina pre njega otkrio dr Antoan Bešam. Profesor Bešam je tvrdio da svi mikroorganizmi nastaju u samoj krvi usled povećane kiselosti i tada se sićušne tačkice iz krvi nazvane
se pojavljuju u više različitih oblika. Oni su tako posledica bolesti, a ne njen uzrok. I to je suština teorije Antoana Bešama , eminentnog profesora medicine i molekularne biohemije čije je ucenje vec decenijama zataškano. Njegovi
simbioza smo i mi sami. Bešam (1816 - 1908), francuski lekar, biohemičar, profesor medicine i nosilac ogromnog broja naučnih titula.
da nije bio u pravu kada je verovao da patogene klice izazivaju bolesti kod ljudi. Bešam je, za razliku od svog savremenika Pastera, tvrdio da sve mikro životne forme koje su otkrivene mikroskopom u našem
. Osnovna životna jedinica koja se u određenim okolnostima uobličava u ove forme su sićušne energetske čestice koje je Bešam nazvao mikrozime ili protivi.
. Bakterije koje uginu, izjedaju gljivice. Prisustvo bakterija u našem organizmu tako ne znači bolest, zaključio je Bešam . To je kao kada bi smo rekli da su psi lutalice, muve, pacovi i sl. koji se motaju oko đubrišta, krivci za postojanje
za postojanje đubreta. Kao kada bi rekli da su vatrogasci krivi za požar jer ih viđamo uvek na mestu gde gori vatra. Bešam je proučavao i rad enzima i zaključio da je njihovo postojanje neodvojivo od rada bakterija. Ne samo fermentacija, već
u mikroorganizme. Bešam je zato smatrao da se enzimi zgrušavaju kako bi postali genski materijal. Iza svakog enzima stoji mikrozima. Tako se u
. Bešam je umro 1908. godine i iste godine je Nobelova nagrada dodeljena nemačkom hemičaru Eduardu Buhneru koji je 1897.