je bio, istina, propao u zemlju, ali mu se još bleštalo njegovo mramorno teme. Sve to njega još više
žicama i ukrašen dragim kamenjem koje je bleštalo kao sunce - pa sede na zlatnu stolicu držeći u
gradovi u noćnoj panici pod nebom koje je bleštalo od svetlosnih signala i fenomena. Već se videlo
, nužde, i straha pod raznim oblicima. bleštalo po sitnoj zelenoj ćeramidi na kiosku u vrtu.
što bolji ugao pod kojim sunce ne bi previše bleštalo po njegovom odrazu u ogledalu. Hteo je da vidi
ohrabri. bleštalo je sunce u vrelini podneva i u visokim krošnjama
islužen sunđer, lagašno se razvuče. bleštalo pod suncem, puno zuja; unaokolo nije bilo žive
prvo zapovedništvo. Sunce je nešto slabije bleštalo dok je Džek ukoso preko dvorišta išao gospođi
i pisaći sto eto šta se prvo nametalo oku. Sve je bleštalo , sijalo na izlazećem suncu, koje je u sobu
šiblje tamo dole, poviše opštinskog druma, bleštalo je u punom cvetu kao zlato i po njemu su zujali
se videlo dole po ravnici. Tamo dole je sve bleštalo , srebrna prašina zastirala je svu daljinu; pod
toranj ljubljanske crkve. Gledao je i ono je bleštalo neprestano, treperilo je iz magle, izdvajalo
istakne jezerce koje je na prolećnjem suncu bleštalo platinastim sjajem. Iza njega, u daljini,