, možda nije često puta ni svjestan, ali izražava jednu veliku žeđ i glad za Bogom. To je naj bolje izrazio starozavjetni vladar kada je rekao: "Kao što košuta traži izvore vodene tako i duša moja traži Tebe, Boga, Boga živoga ". Osjećam da i vaša duša traži Boga živoga i put na koji su svi pozvani, put Bogočovjeka Hrista. Radujem se što ste vi na tom svetom putu, na putu Hristovom, na putu svetosavskom i znajte da nema drugog puta. Najbolji i najvredniji iz našega roda su njime išli i proslavili se. I mi da se ugledamo na njih i da njih slijedimo kao što su oni slijedili put Hristov. Jedan od tih jeste i svetitelj

željenu Otadžbinu. Ono i sada bije ljubavlju ka Gospodu i svima nama iako je, za kardiologe, prestalo da kuca. Srcem vezan za nebo, za Hrista, za život Carstva nebeskog, briše suze s naših tužnih lica i poručuje Bogočovjeka ¶

od svake carske odaje, da je smrt poražena i da je sa tog kamena zasijala nada i Živi Život. Zato smo dužni da svijetu kažemo pravu i punu istinu a ne da se zaustavimo na moralističkom pridikovanju. Vaskrsenje, i ništa manje od toga je ambicija Crkve, ambicija ukorijenjena i zasnovana na Ličnosti Bogočovjeka Hrista.

bez povratka sveštenika mnogo i monaha Mnogo ih je, Gospod za njih znade koji ove pretrpješe jade. U zlobnijem bijahu rukama ma u jadu i teškim mukama. Niko od njih Hrista ne ostavi no ga svaki mučenik proslavi. Niko od njih molio ih nije da ga spase od te pogibije no je svaki ovako im reka: "Mi sledimo put Bogočovjeka . Naš je Gospod postradao za nas, pa i nama umrijeti danas lakše nego popit čašu vode jer je ovo put prav do slobode, put do Hrista i istine prave put do Carstva Nebeskog i slave ". Kada ovo začuše krvnici nadahu se da će ih moliti da će panut pred njihovu silu, da će vjeru ostaviti milu, da će zlatnog

tvorevini », objasnio je Vladika Amfilohije. Bogočovjeka , savršenog Boga i savršenog čovjeka mi proslavljamo, proslavljamo Njegovo Rođenje na ovaj Sveti praznik, na Božić »kazao je Mitropolit Crnogorsko-primorski.

, monasi, ali i istoričari, književnici, pjesnici. Jednog od njih takođe spominjemo danas na osamdeset šestu godišnjicu njegovog upokojenja, mostarskog pjesnika Aleksu Šantića. I on je autentični naslednik Svetog Save, istinski hrišćanin, pa on nam je kroz stihove poručio da je naš put, put Bogočovjeka .

on nam je kroz stihove poručio da je naš put, put Bogočovjeka. Bogočovjeka nikada nije bio lak, niti će ikada biti. Naprotiv, taj put je trnovit i, po riječima Gospoda Isusa Hrista, ' ' uzak ' ' (Mat.7, 14), ali to je jedini put ' ' što vodi u život ' ' (Mat.7, 14) i zato nam je na kraju tog teškog i mukotrpnog puta, koji je u stvari život svakoga od nas, obećano i čeka nas Carstvo

ce naravno da donesu rezolucije gdje osudjuju genocid izvrsen nad Srbima u NDH i zlocine u poslednjem ratu, bajna buducnost je pred nama (ako ce da se lazemo). Bogočovjeka , I silni kao planinska rijeka, Svi ćemo poći preko oštra kama

se nisu promijenili srcem i djelima, vodi u raj. Neshvatljiva okorjelost srca i bezosjećajnost vlada u mnogima od nas. Kada je Hristos Spasitelj stradao i umirao, sva tvar je drhtala od straha - zemlja se tresla, kamenje se raspadalo, mrtvi ustajali - a naše duše ne drhte gledajući stradanje i smrt Bogočovjeka , sjećajući se vječnih i ljutih muka koje bismo mi trpjeli da za nas nije postradao i umro Gospod. Naša srca se ne cijepaju, ne omekšavaju zbog malovjerja, nevjerja, okrutnosti, gordosti, mržnje prema bližnjem, zavisti na njegovo dobro, od osude, stomakougađanja, prejedanja i pijančenja,

garnituri ne pripada pravo da se posredno i neposredno miješa u uređivanje unutrašnjeg crkvenog ustrojstva bilo koje crkve ili vjerske zajednice i na takav način ugrožava slobodu vjeroispovijesti. Bogočovjeka u Crkvi Hristovoj, a ne kroz nacije, države, partije i ideologije. Državna teritorija ne zavisi od unutrašnjeg crkvenog ustrojstva bilo koje Crkve ili vjerske zajednice i to je jedini zdravorazumski i pravno utemeljeni pristup ovom pitanju. U Crkvu Hristovu Pravoslavnu u Crnoj Gori su svi dobro

je pred njim mirisom Hristovim. I zapisao je otac Justin da ga je milovala ljubav iz starčevog smirenog, Duhom Svetim osvećenog lika. Sreli se dvojica Svetitelja Božjih i prepoznali se njih dvojica, sasudi Božije blagodati. Otac Justin, koji je, kao što mu i pjevamo, imao za mjerilo svega Bogočovjeka , i starac Simeon, koji je zapisao takođe da srce čisto vidi Boga i da je Duh Sveti Onaj Koji osvećuje Vaseljenu i sve i sva. Bilo je doba raspeća Crkve Hristove i u vrijeme kada je živio prepodobni Simeon Dajbabski i u vrijeme kada je živio prepodobni otac Justin Ćelijski. Njihova imena zapisana su u

vraćamo se u strašno vrijeme kada je, kako naprijed rekosmo, svaki dan u Crnoj Gori bio Veliki Petak, a svaka stopa crnogorske zemlje Golgota. Bogočovjeka Isusa Hrista i to ga se tri puta odrekao prije nego što su pijetlovi zapjevali. U strašnim trenucima, kada u najdrastičnijim slučajevima dolaze do izražaja sve ljudske slabosti, mnogi ljudi, pa bili oni veliki kao što je bio sveti apostol Petar, na kome je Gospod sazdao Crkvu svoju, dolaze u

i vječne zajednice čovjeka sa Bogom koja će se ostvarati po sveopštem Vaskrsenju i Drugom dolasku Hristovom. Bogočovjekom Hristom opisuje Jevanđelje koje smo danas čuli. Šta nam otkriva Hristos u ovom jevanđelskom događaju? Otkriva nam da je mjesto susreta sa Bogom, u stvari - srce čovjekovo i da su prostor toga susreta - "Duh" i "Istina ", koji se useljavaju u čovjeka koji živi vjerom. Time Gospod otkriva i pokazuje da

prezrenih "Samarjana koji su na riječ ove žene iz njihovog roda pohitali ka Bogočovjeku Hristu, te uvjerivši se i sami u Njegovu Božansku silu, uzviknuli:" Sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista Spas svijeta, Hristos "(Jn. 4,42). Tako je grešna i od mnogih prezrena žena Samarjanka, povjerovavši u Bogočovjeka Hrista, propovjedajući o Njemu, udostojila se ravnoapostolstva i na kraju zemnog života mučeništva - sveta mučenica Fotina.

mr Pavla Kondića, zaista su samo kamenčići u mozaiku "životnog djela i podviga Vladike Varnave. Nadati se da će vremenom biti pronađena i sabrana i druga njegova pisma i zapisi. Ali i ovo što je sabrano dovoljno je da potvrdi osnovnu istinu Varnavinog života i bogoslovlja: živa i živonosna ličnost Bogočovjeka Hrista, ovaploćena i ovaploćivana u sveživotni podvig samožrtvenom ljubavlju.

bogočovjeka

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov