. Bio je ovo paša izbrani Jusuf Bošnjak iz Maglaja, ki prostrije mos prostrani priko rijeke od Dunaja. Svi u ognju svoji bojnici put paljahu mimohode; tim nije čudo da u svoj rici Dunav pod njim skloni vode. Skenderpaša s Arbanasi s lijevoga mu kraja
sad zasjena, vitezovi moji, zaslijepi, ter gubite od imena vašijeh svjetlos i glas lijepi? Spomen ' te se da ste oni vi bojnici stražu uzdanu na kijeh samijeh car nasloni i u kijeh nađe vernu obranu. Ah, nemojte pocrniti slavu vašu, slavu moju,
ne oplaka, a nije stabra koga opsijeku da ne uzmnoži zagranaka. Smioni, bijesni na zlo hrli i opojeni ljudskom krvi bojnici su ovi vrli, i sveđ veća množ ih vrvi. Strah me, ako vlas tva prija glavu ljutoj zmiji plesati, da ona huđa i otrovnija kude
što je njegda bilo, sve sada se pripovijeda, tač sadanje svako dilo spovijedaće se unaprijeda. Ali silom hoću očitom da bojnici ne smiju ljuti tebi caru pričestitom u kraj skuta dotegnuti - a i da smiju, u saraju tvoji dvorani i ostale sluge ke ti
glavu. U pogovor ovo nije: što bih držan, to učinih, a i unaprijed gdi se uzbije, moć ćeš poznat mene i inih. Žo mi je samo da bojnici moji istočni nijesu uza me, a neka ovi svikolici došli bi i vas Zapad na me Nu i bez toga imam silu u ovih rukah još i sade, da
pratit stavi: "Zapovijed je carska taka da se ovi pas zadavi. Što krsmate bez uzroka? Ku čekate štetu prijeku, dokli bojnici od Istoka dođu i svijeh nas ovdi isijeku? Što gledate? što činite? Smrti ovega raspa od svijeta vaše živote utvrdite i