od neba do crne zemlje Ništa se ne vidi, a podavi nas kokija od baruta. Dok odjednom udariše talambasi, ciknu turska borija , i pucanj prestade. Naša mrtva straža povika s Tominog mosta: "Čujte i počujte Okrenuše Turci na Viluse Uvano će u
onu stranu od Cvijetića gaja, ciknuše barije, udariše talambasi diže se vika i graja: "Eto gerenala Eto gerenala" Ciče borije kao zmije u procijepu, razliježu se talambasi, a stra ' ovita vika i galama prolama nebesa. "Eto gerenala Eto gerenala "
se Simeun, pa dodade blaže: - Ne boj se, sinko, sve će lijepo i u miru proći. - Istom ja to reko ' i ne reko ', a top ruknu, borije opet zacičaše, talambasi udariše, a graja i galama nebesa prolama: "Eto gerenala Eto gerenala" Vrišti poda mnom at i
se sudbini, a mi krenusmo. Ja naprijed a vojska za mnom. Borije , doboši..., talambasi Zacičaše borije, udariše talambasi, diže se graja i galama od crne zemlje do neba.
a vojska za mnom. borije , udariše talambasi, diže se graja i galama od crne zemlje do neba.
od crne zemlje do neba. borije i talambasi umukoše. Samo se još razliježe jeka po planinskim gudurama.
se. Ja i Partenija naprijed, Belemez i Šošljaga za nam ko naši doglavnici i perjanici, pa onda soldati. Sviraju borije , udaraju talambasi, prelijeva se oružje i ođeća, a mi jezdimo lako i dikli, ko da smo na Kosovo pošli.
rame breške i latinke; još mu dade vojsku od nizama, a nizama četiri tabora, za nizamom ubojne topove, a za njima zile ' i borije , i doboše što zameću kavgu, od strašljivca te grade junaka. Divno paša bega sjetovaše: "Bećir-beže, moj sokole sivi,
vojsku bješe ostavio, ostavio nizam uređeni, na brijegu rijeke Sušice, - za nizamom ubojne topove i za njima zile i borije ; a beg treću obrnuo vojsku, s njom obrnu put sela Kosića. Velika je sila u Turčina, sve je polje vojska pritisnula: od
i kastratske, Pa im dade pogolemo vojske, Što Skadrana, a što Arnauta, Pet hiljadah na tefteru kažu; I dade im zile i borije , Od strašivca te grade junaka, I četiri hiljade nizama, Da su tvrđa pleća Albanasu, Pa im tako Abdi-paša viče: "Hajd ' te
sokolovah. Kad zacikte naši džeferdari, Kad se stanu premetati Turci, Smutiće se po gori zelenoj, Ostaviće zile i borije I njihove ubojne topove. "Onda reče serdare Šćepane:" Ne, vojvodo, ako znaš za boga Nas je malo, a Turakah mnogo, Ludo
ubojne topove i džebanu, što je za potrebe, a bubnjari bubnjeve baciše, i svirači svirale baciše, pobacaše zile i borije , pogubiše sitna ćimaneta. Mili bogo, čuda golemoga, da se kome čuda nagledati kako srpske sablje sijevaju, mrtve
veka, kada proučava staro srednjovekovno češko slikarstvo i uticaje slikara kao što su: Bukovac, Zrzavi, Kubište i Borije .
se upravo prikazuje u bioskopima širom Finske. Borije i Patris Šanjar